Pire vam nikad nije dovoljno kremast? Kuhari otkrivaju pogrešku koju mnogi rade

Mekan i kremast pire ne ovisi samo o receptu ni o vještini kuhara. Naizgled jedan od najjednostavnijih priloga, može izazvati pravu glavobolju. Iako ponekad ispadne prozračno i kremasto, nerijetko bude pun grudica, gust i težak, a evo što se krije iza toga. Kuharica s više od 50 godina iskustva objasnila je da konačan rezultat u velikoj mjeri ovisi o sorti krumpira koju odaberete, a tek nakon toga o načinu pripreme, prenosi Podravski.hr.

Za pripremu pirea preporučuje brašnaste sorte krumpira jer sadrže više škroba. Tijekom kuhanja lakše omekšaju, a nakon gnječenja daju prozračnu i kremastu teksturu bez puno truda. U Velikoj Britaniji među najčešćim izborima su Russet i King Edward, dok se kod nas jednako dobar rezultat može postići brašnastim sortama koje se bez problema mogu pronaći na tržnicama ili u većim trgovinama, poput stare sorte Bintje.

Na teksturu i okus pirea utječe i način te tehnika pripreme. Krumpir je najbolje staviti u lonac s hladnom, posoljenom vodom kako bi se ravnomjerno skuhao. Kada omekša, potrebno ga je dobro ocijediti pa ga na minutu ili dvije vratiti u još topao lonac. Na taj će način ispariti višak vlage, a pire će biti bogatijeg okusa i puno kremastiji. Presudan je i redoslijed dodavanja sastojaka, kaže kuharica. Maslac je optimalno umiješati dok je krumpir još vruć kako bi se ravnomjerno rastopio i povezao u homogenu smjesu. Tek nakon toga dodaje se zagrijano mlijeko ili vrhnje, malo po malo, dok pire ne dobije željenu gustoću. Hladno mlijeko može naglo sniziti temperaturu krumpira pa tekstura više neće biti jednako glatka.

Još jedna pogreška koju kuhari često ističu jest korištenje električnog miksera. Zbog prebrzog miješanja oslobađa se previše škroba zbog čega pire postaje ljepljiv i elastičan. Iako iziskuju više truda i vremena, puno bolji rezultat daju obična gnječilica ili preša za krumpir, nakon čega je dovoljno nekoliko laganih poteza kuhačom. Želite li pireu dati bogatiji okus, dovoljno je dodati nekoliko jednostavnih sastojaka. Pečeni češnjak dodat će mu blagu slatkoću, vlasac ili peršin svježinu, muškatni oraščić toplu aromu, a malo naribanog tvrdog sira dat će mu dodatnu punoću okusa. Takvi detalji neće promijeniti njegovu kremastu teksturu, ali će običan pire pretvoriti u prilog kojem će se svi rado vraćati.