Poskupljenja hrane, stanovanja i svakodnevnih potrepština posljednjih su godina povećala pritisak na brojne obitelji. Mnogi roditelji svakodnevno pokušavaju uskladiti kućni budžet, a razgovori o računima, kreditima i drugim financijskim izazovima postali su dio svakodnevice. Jo Frost, poznatija kao „Superdadilja“, naglašava da djeca takve razgovore ne doživljavaju na isti način kao odrasli. U objavi na društvenim mrežama osvrnula se na trend sve češćeg dijeljenja osobnih problema pred djecom. Navela je da ju zabrinjava kada roditelji otvoreno govore o pritisku uzdržavanja obitelji, problemima u suroditeljstvu, troškovima života ili stambenim poteškoćama dok su djeca prisutna.
„To su stvarni izazovi“, priznaje Frost, ali ističe da djeca nemaju kapacitet za njihovo razumijevanje. „Ono što vama može izgledati kao bezazleno izbacivanje frustracija, djeca slušaju i upijaju“, istaknula je. Roditelji često podcjenjuju koliko djeca obraćaju pozornost na razgovore odraslih. Čak i kada se čini da su zaokupljena igrom ili nečim drugim, registriraju ton glasa, napetost i riječi koje čuju. Problem nastaje kada informacije koje prime ne znaju pravilno protumačiti. Djeca nemaju iste kognitivne sposobnosti kao odrasli, niti razinu emocionalne otpornosti potrebnu za obradu takvih informacija bez straha, zabrinutosti ili drugih neugodnih osjećaja. „Budite suzdržaniji. Pazite da vaši problemi ne postanu teret koji će nositi vaša djeca“, poručila je. Dodala je kako djeca ne bi smjela biti uključena u svaku raspravu koja se vodi među odraslima. „Razgovore za odrasle vodite nasamo“, savjetuje Frost.
Posebno je naglasila da samohrani roditelji trebaju paziti da dijete ne pretvore u osobu kojoj se povjeravaju kao partneru, dok bi roditelji u zajedničkom kućanstvu trebali održavati jasne granice između razgovora odraslih i djece. „Previše dijelimo u današnjem svijetu. Malo više suzdržanosti svima bi koristilo“, zaključila je. Strahovi se mogu pojaviti i kada roditelji ne iznose detalje. Djeca primjećuju stres, promjene raspoloženja i napetost u kući. Ako redovito slušaju razgovore o nedostatku novca, mogu početi zamišljati scenarije koji su mnogo gori od stvarnosti. Naravno, to ne znači da djeci ne treba određena razina financijske edukacije. Ona ne bi trebala nositi teret problema odraslih. Roditelji bi pritom trebali paziti na način izražavanja. Učestalo ponavljanje da su „bez novca“ ili da si „ništa ne mogu priuštiti“ kod djece može izazvati osjećaj krivnje. Neka djeca tada počinju izbjegavati tražiti stvari koje žele ili čak ono što im je potrebno jer ne žele dodatno opteretiti roditelje.
Stručnjaci preporučuju da se financijska edukacija uvodi postupno. Džeparac je jedan od najjednostavnijih načina da djeca nauče pravilno i odgovorno upravljati novcem. Na taj način stječu iskustvo donošenja odluka, planiranja potrošnje i odgađanja kupnje za nešto što zaista žele. Korisne lekcije mogu se naučiti i tijekom svakodnevne kupnje. Roditelji mogu uključiti djecu u uspoređivanje cijena, planiranje popisa za trgovinu ili razgovore o tome zašto je ponekad pametnije kupiti rabljeni predmet nego novi. Takve aktivnosti pomažu djeci razviti zdrav odnos prema novcu bez stvaranja straha ili osjećaja nesigurnosti. Dugotrajna izloženost financijskom stresu može povećati rizik od razvoja anksioznosti, problema sa spavanjem i osjećaja nestabilnosti. Kod neke djece može se razviti i pretjerana zaokupljenost novcem, dok druga počinju osjećati odgovornost za financijsko stanje obitelji, prenosi Metro.co.uk.
Razgovori o novcu važan su dio odgoja, no stručnjaci upozoravaju da postoji jasna granica između podučavanja i opterećivanja djece problemima odraslih. Djeci koristi razumijevanje vrijednosti novca, štednje i odgovornog trošenja. Financijske brige, dugovi i stres povezani s kućnim budžetom teret su koji bi trebali nositi odrasli. Kako ističe Jo Frost, djeca trebaju osjećaj sigurnosti, a ne odgovornost za probleme koje ne mogu riješiti.