Biografski triler "Tajna petog staleža" iz 2013. godine, u režiji Billa Condona, večeras na HRT1 donosi napetu priču o počecima i vrtoglavom usponu WikiLeaksa, organizacije koja je zauvijek promijenila pravila igre u svijetu informacija, novinarstva i politike.
U središtu priče je enigmatični osnivač platforme, Julian Assange, kojeg je maestralno utjelovio Benedict Cumberbatch, te njegov prvi suradnik i kasniji kritičar, njemački haker Daniel Domscheit-Berg, u izvedbi Daniela Brühla.
Film istražuje kompleksan odnos dvojice vizionara, njihove zajedničke ideale o apsolutnoj transparentnosti moćnika te ideološki razdor koji ih je na kraju nepovratno razdvojio i pretvorio u protivnike. Radnja prati ključne trenutke, od njihovog prvog susreta na hakerskoj konferenciji u Berlinu do objave stotina tisuća tajnih američkih diplomatskih depeša koje su potresle svjetske vlade.
Priča započinje prikazom ranih uspjeha WikiLeaksa, poput razotkrivanja korupcije u švicarskoj banci Julius Baer i objave popisa članova britanske ekstremno desne stranke, no srž drame leži u etičkoj dilemi koja eskalira s povećanjem moći platforme. Dok Assange, prikazan kao briljantan, ali arogantan i paranoičan tragač za istinom, zagovara objavu svih informacija bez redigiranja, Berg postaje sve zabrinutiji zbog stvarnih posljedica takvog pristupa, strahujući za sigurnost neimenovanih izvora i nevinih ljudi čiji su životi dovedeni u opasnost. Taj sukob kulminira kada američka vojnikinja Chelsea Manning dostavi WikiLeaksu golemu količinu povjerljivih dokumenata, uključujući snimku "Collateral Murder" i dnevnike ratova u Iraku i Afganistanu, što dvojicu suradnika stavlja pred najveći moralni i operativni izazov.
Ono što filmu daje posebnu težinu jest činjenica da se scenarij, koji potpisuje Josh Singer, velikim dijelom oslanja na knjigu samog Daniela Domscheit-Berga, "Inside WikiLeaks: My Time with Julian Assange at the World's Most Dangerous Website". Zbog toga je narativ filma neizbježno obojen perspektivom čovjeka koji se s Assangeom razišao u neprijateljskim odnosima, što je rezultiralo portretom Assangea koji mnogi, uključujući i njega samog, smatraju neuravnoteženim i izrazito negativnim. Film ga prikazuje kao manipulativnog egomanijaka čiji su motivi vođeni osobnim traumama iz djetinjstva više nego čistim idealizmom, što je bila glavna točka prijepora u javnoj percepciji filma.
Reakcija stvarnih aktera bila je žestoka i stigla je i prije same premijere. Julian Assange je film nazvao "masovnim propagandnim napadom" i "laži izgrađenom na laži". U rijetkom potezu, osobno je pisao glumcu Benedictu Cumberbatchu, apelirajući na njega da odbije ulogu jer će film nanijeti štetu njemu i njegovoj organizaciji koja se bori za politički azil. Cumberbatch je kasnije priznao da ga je pismo duboko pogodilo, no ulogu je ipak prihvatio, tvrdeći da želi stvoriti "trodimenzionalni portret čovjeka" i podsjetiti javnost da Assange nije samo "čudni, bijelokosi Australac", već stvarna sila s kojom treba računati. Ova kontroverza dodatno je zakomplicirala ionako složenu priču o istini, tajnama i odgovornosti u digitalnom dobu.
Unatoč velikim očekivanjima, zvjezdanoj glumačkoj postavi i aktualnoj temi, "Tajna petog staleža" doživjela je komercijalni fijasko, zaradivši tek 8,6 milijuna dolara na svjetskim blagajnama, što nije pokrilo ni trećinu budžeta od 28 milijuna dolara. Kritike su bile podijeljene; dok su mnogi hvalili dinamičnu režiju i pokušaj vizualizacije apstraktnog svijeta protoka informacija, scenarij je često opisan kao pretrpan i dramaturški nedorečen. Ipak, ono oko čega se većina kritičara složila bila je izvanredna gluma Benedicta Cumberbatcha, koji je uspio vjerno dočarati Assangeovu specifičnu pojavu, manire i gotovo hipnotičku karizmu, zaradivši pohvale čak i od ljudi koji su radili s pravim Assangeom.
Sam naslov filma, "Peti stalež", referira se na moderni fenomen građanskog novinarstva, blogera i aktivista koji djeluju izvan tradicionalnih medija, takozvanog "četvrtog staleža". WikiLeaks je prikazan kao ultimativni simbol te nove snage koja posjeduje moć da uzdrma najmoćnije institucije svijeta. Film, unatoč svojim manama, uspijeva postaviti ključna pitanja o granicama transparentnosti, cijeni istine i moralnoj odgovornosti onih koji u rukama drže moć da jednim klikom promijene svijet.