čuveni dirigent David Robertson

U dobrim i lošim vremenima, moramo se podsjećati na ljepotu i veliki krhki dar života

Foto: Chris Lee
U dobrim i lošim vremenima, moramo se podsjećati na ljepotu i veliki krhki dar života
07.03.2025.
u 10:21
Glasoviti američki dirigent David Robertson u Lisinskom će u subotu ravnati nastupom Njemačkog simfonijskog orkestra iz Berlina
Pogledaj originalni članak

Sutra, 8. ožujka, u ciklusu Lisinski subotom ponovno gostuje Njemački simfonijski orkestar iz Berlina (Deutsches Symphonie-Orchester Berlin), koji svaki put oduševi zagrebačku publiku. Ovaj put dolazi pod vodstvom glasovitog američkog dirigenta Davida Robertsona.

O njegovoj karijeri i kompetentnosti najbolje govore dvije nagrade Grammy: prvu je 2011. osvojio u kategoriji najbolje orkestralne izvedbe s Filharmonijom Los Angelesa za skladbu Johna Adamsa "City Noir", a drugu za najbolju opernu snimku za Gershwinovu "Porgy and Bess" s orkestrom i zborom Metropolitana. Njegovo prvo gostovanje u Hrvatskoj i atraktivan program s kojim dolazi u Lisinski bili su dobar povod i za razgovor s maestrom Robertsonom.

Koja je povijest vašeg odnosa s izvanrednim berlinskim orkestrom s kojim dolazite u Zagreb u sklopu europske turneje?

Prvi put sam ih susreo 1983. godine, kada sam debitirao u Berlinu. Od tada smo zajedno snimili Petu simfoniju Silvestrova, nastupali na Berlinskom festivalu te izvodili pretplatničke i obiteljske koncerte. Ne bih mogao poželjeti bolju turneju od ove s tim nevjerojatnim glazbenicima!

Kako biste opisali posebnu povezanost koja nastaje među umjetnicima na turnejama?

Kada je orkestar na turneji, glazbene veze postaju još jače. Djelomično i zato što svoje kolege počnete viđati vrlo rano ujutro.

Nastup u Lisinskom bit će vaše prvo predstavljanje u Hrvatskoj. S obzirom na vašu dugu i bogatu karijeru diljem svijeta, osjećate li još uvijek uzbuđenje pri "otkrivanju" novih zemalja i koncertnih dvorana?

Svaka koncertna dvorana i svaka publika su jedinstvene. Zato je tako poticajno otkrivati nova mjesta u koja se možeš zaljubiti.

Program sastavljen od poznatih djela Čajkovskog i Rahmanjinova započet ćete raritetnom izvedbom skladbe francuske skladateljice Lili Boulanger (1893. – 1918.). Kakav je vaš doživljaj te autorice i djela koje nam donosite? Da prerana smrt nije prekinula njezinu karijeru, mislite li da bi Lili Boulanger zauzimala jednako važno mjesto u glazbi 20. stoljeća kao i njezina slavna sestra Nadia?

Lili Boulanger bila je nevjerojatan talent, a jedan od dirljivih aspekata skladbe "D'un matine de printemps" (Jednog proljetnog jutra) jest to koliko prekrasno zvuči, ali i koliko je tužno što joj je to posljednje djelo. Svi koji je čuju požele da traje dulje. Unatoč svom skromnom opusu, ona je izuzetno važan glas francuske glazbe.

Solist u Violinskom koncertu Petra Iljiča Čajkovskog bit će Gil Shaham, s kojim ste i rodbinski povezani. Što biste istaknuli kao osobitost njegove interpretacije ovoga slavnog i popularnog djela?

Gil ima iznimnu sposobnost da vam putem glazbe govori izravno, na najprirodniji i najdirljiviji način. Naravno, njegova virtuoznost je zadivljujuća, ali ono što će vas ponijeti jest srceparajuća ljepota i duša njegova tona.

Kako biste publici opisali važnost i značaj "Simfonijskih plesova" Sergeja Rahmanjinova?

Ovo je skladateljevo posljednje djelo i na neki način svojevrstan sažetak njegova glazbenog svijeta, ali s novim idejama – primjerice, prvi put koristi saksofon! – te referencama na svoju ranu Prvu simfoniju i Svenoćno bdijenje. Ovo remek-djelo istodobno odiše lirikom, životom i nostalgijom.

Nakon plodnih godina na čelu orkestara u St. Louisu i Sydneyu, s kojim ste ansamblom danas najviše povezani?

Budući da sada isključivo nastupam kao gost-dirigent, rekao bih da se najbliže osjećam onom ansamblu s kojim u tom trenutku imam sreću stvarati glazbu. Suradnja sa svakim orkestrom veliko je zadovoljstvo i nevjerojatno sam sretan zbog svake takve prilike.

Kao umjetnik čije raznovrsne aktivnosti obuhvaćaju cijeli svijet – od Australije i Kine do Amerike – kako biste opisali važnost, status i budućnost klasične glazbe u ovim vrlo turbulentnim vremenima, u kojima dominiraju ratovi i nova utrka u naoružanju, čak i u Europi?

Glazba u tradiciji koju nazivamo "klasičnom" ima neprekinutu poveznicu s prošlošću. Omogućuje nam da se povežemo s dušama koje su tijekom stoljeća izražavale svoje radosti, tuge i nade u čudu izražajnog zvuka. U dobrim i lošim vremenima, moramo se podsjećati na ljepotu i na veliki krhki dar života.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.