Turkalj: Meštrović se mlitavo rukovao i slabo nas je plaćao

23. 08. 2018. u 09:20 2
Osim sakralnih skulptura, Turkalj je radio i portrete, pa tako i omiljenog američkog predsjednika Kennedyja, ali i motive guslara

Svoju je ljubav prema kiparstvu i umjetnosti hrvatski kipar i američki asistent Ivana Meštrovića Josip Turkalj otkrio još 1931. godine kada je u Rakovici podignut spomenik Eugenu Kvaterniku. Ovog ljeta je Turkaljev Križni put (izliven u ljevaonici Ujević u Zagrebu) konačno postavljen u slunjskoj crkvi u sjećanje na umjetnika koji je umro u SAD-u 2007. godine.

Skulptura Dine Dvornika Ima tron, ali podiže praznu ruku jer kralj funka nije okrunjen

“Učiteljica u osnovnoj školi poučila me kako kipar radi kipove. Najprije se izradi kip u glini, pa sam otišao u potragu za glinom, koju sam našao u jarku na cesti prema Slunju. Počeo sam mijesiti glinu i napravio sam konjića”, prisjetio se jedan od najpoznatijih hrvatskih umjetnika s američkom adresom kada je prije dvadeset godina bio u domovini.

Odgojio generacije Kipar Miro Vuco: Rušenje spomenika je rušenje kulturnog dobra

Darovao vrijedna djela

Tada je zahvaljujući kontaktima s Brankom Pejnovićem iz Slunja poklonio Križni put za slunjsku župnu crkvu, kao i skulpturu kneza Jurja Frankopana Slunjskog, reljef Sveta obitelj te skulpturu Pieta.

“Godine 1941. s ocem stolarom otišao sam u Zagreb i upisao kiparstvo u Obrtnoj školi gdje sam proveo pet godina. Potom sam položio prijamni ispit za Akademiju, a profesori su mi bili Antunac, Rukljač, Kršinić i Augustinčić. Kada smo otišli u studijski posjet u Italiju, nisam se htio vratiti u Jugoslaviju pa sam zaštitu potražio u Zavodu sv. Jeronima. Upisao sam rimsku Akademiju likovnih umjetnosti, a spasio me Filip Lukas, ratni predsjednik Matice hrvatske kojeg sam portretirao i koji je Meštroviću poslao fotografije mojih skulptura. Meštrović me tada pozvao da mu budem asistent pa sam s njim proveo pet godina, od siječnja 1957. do 1962. godine u Indiani”, prisjetio se Turkalj kada je posjetio Hrvatsku, razgovarajući s novinarima Večernjeg lista. Nismo mogli odoljeti da ga ne pitamo kakav je čovjek bio Meštrović.

Petar Radojković Na Braču je shvatio da kamen pod njegovim prstima ima drugi život, a za kipara se školovao u Kaliforniji

“Kao čovjek, ne može se usporediti sa svojom umjetnošću. Bio je vrlo nizak. Kada se rukovao, uopće vam ne bi stisnuo ruku, a kada je klesao u kamenu ili drvetu, bilo je to impresivno. Studente koji su za njega radili vikendom dosta je slabo plaćao. Slabo je plaćao i mene. I preporuka koju mi je napisao nije bila dobra”, ispričao nam je tada Turkalj, koji je velikom kiparu pomagao i u klesanju skulpture kardinala Stepinca koja se nalazi u katedrali u Zagrebu. Iz Indiane je Turkalj otišao u Cleveland gdje je Hrvatima izradio skulpturu sv. Pavla. Osnovao je i odjel za kiparstvo na Srednjoj školi Gilmour, gdje je dočekao mirovinu i gdje jedo smrti imao atelje. Osim sakralnih skulptura, Turkalj je radio i portrete, pa tako i predsjednika Kennnedyja, ali i motive guslara. Radio je i na skulpturi čuvenom Joeu Magarcu, ali nikada nije došlo do njezina postavljanja. Kada je prije dvadeset godina bio u Hrvatskoj, potresla ga je sudbina crkve u Slunju.

Ne izgleda kao kruh Kip ispred katoličke škole izazvao lavinu komentara: Što to svetac drži u ruci?

Šokiran sudbinom crkve

“Nisam znao da je tako stradala. Zidovi su srušeni do temelja. A pamtim je od mladih dana. Kada se jednom od svijeće zapalio oltar, izgorjeli su prsti drvene skulpture sv. Josipa i krilo anđela. Isklesao sam krilo anđela i to je bila moja prva narudžba. Danas tog anđela više nema pa sam zato Slunju darovao Križni put”, govorio je 1998. skromni kipar Josip Turkalj čije skulpture obogaćuju mnoge crkve, parkove i privatne zbirke, a među najpoznatijima su Mojsije na sveučilištu Naša Gospa u Indiani, George Washington iz Buffala, Majka useljenika iz Pittsburgha ili Gospa Bistrička iz Washingtona. Desetljeće nakon njegove smrti, slunjsku crkvu iznova krase Turkaljeva djela.

pogledajte na vecernji.hr
  • 08:10 24. kolovoza 2018.

    Očigledno je da uspješni kipari u svojim radionicama-pogonima imaju pomoćnike, koji vjerojatno puno odrađuju. I Augustinčić je radio za Meštrovića, treba samo vidjeti sličnost prstiju i šake na pojedinim skulpturama oba kipara. Bez obzira na sve oni su ostavili nešto ...

  • 17:12 23. kolovoza 2018.

    Dirljivo.

Komentirajte
Vecernji.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice vecernji.hr slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice vecernji.hr kliknite na "Slažem se".