"Pjesme više nisu kao što su nekad bile" – rečenica je to koju ste zasigurno barem jednom čuli od svojih roditelja, a jedna opsežna znanstvena studija sada je potvrdila da su, barem djelomično, u pravu. Naime, analiza popularne glazbe pokazala je kako su tekstovi pjesama u posljednjih 50 godina postali znatno jednostavniji i ispunjeni negativnijim emocijama.
Prema istraživanju objavljenom u časopisu Nature, pjesme od 1970-ih naovamo sadrže sve više riječi povezanih sa stresom kao što su "loše", "pogrešno" i "bol", a među najčešćima su se istaknule "plakati", "boljeti", "prokletstvo", "nedostajati", "usamljen", "borba", "ubiti" i "mrziti" ili, na engleskom "cry", "hurt", "damn", "miss", "lonely", "fight", "kill" i "hate". Autori studije navode kako se ovaj trend podudara s promjenama u općem raspoloženju i osjećajima stanovništva, što bi također moglo objasniti prijelaz s optimističnije glazbe 70-ih i 80-ih – poput hita "Walking On Sunshine" grupe Katrina and the Waves – na recentnije, melankolične pjesme kao što je "Back to Black" Amy Winehouse.
"Dugoročno gledano, popularna glazba odražava šire promjene u emocionalnoj klimi društva jer porast jezika povezanog sa stresom i negativnošću u tekstovima pjesama prati dobro dokumentiran porast stresa, anksioznosti i 'bolesti očaja' u populaciji", izjavio je dr. Mauricio Martins sa Sveučilišta u Beču. Dr. Martins također dodaje kako jednostavniji tekstovi mogu biti odraz kulturnih i kognitivnih promjena. "To uključuje skraćeni raspon pažnje, promjene u navikama slušanja glazbe putem streaming servisa poput Spotifyja, ali i općeniti pad jezične složenosti koji primjećujemo u knjigama i online komunikaciji", pojasnio je.
Za potrebe studije, tim znanstvenika analizirao je tekstove 100 najpopularnijih pjesama na engleskom jeziku u Sjedinjenim Američkim Državama, i to za svaki tjedan u razdoblju od 1973. do 2023. godine. Analizirano je, dakle, više od 20 tisuća pjesama raznih izvođača - od Carly Simon i Erica Claptona sve do Lizzo i Drakea, a zaključci su vrlo jasni: tekstovi popularnih pjesama s vremenom su postali jednostavniji, negativniji i sadrže više riječi koje asociraju na stres. Istraživači su ovaj trend povezali s porastom stope depresije i anksioznosti, kao i s porastom negativnosti u medijima i književnosti.
Kako bi ilustrirali ove promjene, istraživači su izdvojili i neke od najupečatljivijih primjera, pa su se među pjesmama s najnegativnijim tekstovima našle "We Cry Together" Kendricka Lamara, "The Perfect Drug" grupe Nine Inch Nails, "Hurt" Elvisa Presleyja i "Cry Me A River" Justina Timberlakea, dok se na suprotnom kraju spektra, kao primjeri izrazito pozitivnih poruka, nalaze bezvremenski hitovi poput "Do I Do" Stevieja Wondera i "YMCA" grupe Village People, uz nešto recentnije uspješnice kao što su "That's What I Like" Brune Marsa i "Man In The Mirror" Michaela Jacksona.
Zanimljivo je da su istraživači primijetili kako su veliki stresni događaji, poput terorističkog napada koji se zbio 11. rujna 2001. ili pandemije COVID-19, imali suprotan učinak. U tim su razdobljima tekstovi postajali složeniji, pozitivniji i sadržavali su manje riječi povezanih sa stresom. Autori studije smatraju da bi razlog tome mogla biti potreba za eskapizmom jer ljudi, čini se, u teškim vremenima koriste pozitivniju i kompleksniju glazbu kao bijeg od surove stvarnosti. "U ekstremnim situacijama, ljudi možda preferiraju glazbu s manje stresnim i pozitivnijim sadržajem kako bi regulirali svoje raspoloženje ili emocionalno stanje", navode istraživači.
Da se ne radi o izoliranom slučaju, potvrđuje i jedna druga studija, objavljena prošle godine, koja je također zaključila da su tekstovi pjesama u posljednjih 40 godina postali jednostavniji i repetitivniji. Istraživači su tada analizirali 12 tisuća rap, country, pop, R&B i rock pjesama objavljenih od 1980. godine i otkrili kako su glazbenici uglavnom napustili lirsku poeziju kakvu su njegovali velikani poput Boba Dylana, Freddieja Mercuryja ili Beatlesa. Umjesto toga, današnje zvijezde ciljaju na jasne, pamtljive melodije koje će privući pažnju slušatelja na streaming servisima poput Spotifya, točnije moderna glazba - uz značajnu iznimku Taylor Swift koja je poznata po svojim složenim poetskim baladama - teži općem pojednostavljivanju.
Naposljetku, čini se da glazba nije samo puka zabava, već složeno ogledalo koje precizno odražava kolektivne strahove, nade i promjene u društvu. Istraživanja poput ovih potvrđuju ono što mnogi intuitivno osjećaju - da melodije i stihovi koji nas okružuju nisu imuni na duh vremena, no trend prema jednostavnijim tekstovima i negativnijim emocijama nije slučajan, već je to odraz skraćenog raspona pažnje u digitalnom dobu, utjecaja streaming servisa koji favoriziraju pamtljivost, ali i dubljih društvenih promjena poput porasta anksioznosti i stresa. Stoga, kada sljedeći put pomislite da "pjesme više nisu kao što su nekad bile", sjetite se da to možda manje govori o samoj glazbi, a više o svijetu koji se promijenio – a s njime i pjesma koju pjevamo.