Podjele su mamac za publiku

Propagira li Hollywood zaista desnu, konzervativnu Ameriku?

Propagira li Hollywood zaista desnu, konzervativnu Ameriku?
12.05.2020.
u 10:19
Serije o konzervativnim ikonama američke povijesti postaju sve popularnije. Životne priče Rogera Ailesa i Phyllis Schlafly, osnivača konzervativnog Fox Newsa i protivnice izjednačavanja prava žena i muškaraca, obaraju rekorde gledanosti.
Pogledaj originalni članak

Ustav Sjedinjenih Američkih Država najstariji je na svijetu, a ubraja se u one koji su se tijekom povijesti jako malo mijenjali. Procedura je, naime, iznimno stroga i komplicirana pa je tako za donošenje nekog amandmana prvo potrebno da ga se predloži Kongresu, a potom ga oba doma moraju usvojiti dvotrećinskom većinom. No, da bi amandman bio prihvaćen, tada ga još trebaju ratificirati tri četvrtine svih američkih saveznih država. Iako je od donošenja ustava davne 1787. godine do danas u Kongres stiglo više od 10.000 prijedloga za njegove izmjene, samo su 33 prošla Kongres te su upućena na ratifikaciju. U konačnici je od toga samo 27 amandmana usvojeno pa su i dodani u ustav. Iako je teško pretpostavljati što bi bilo kad bi bilo, vrlo je vjerojatno da bi taj broj iznosio 28 amandmana da se na političkoj sceni SAD-a sredinom prošlog stoljeća nije pojavila – Phyllis Schlafly.

Ona je bila političarka, odvjetnica i autorica knjiga, supruga i majka šestero djece koja je živjela od 1924. do 2016. godine, a cijeli je svoj život posvetila aktivizmu i borbi – protiv jednakih prava žena i muškaraca. Točnije, ona je vodila bitku protiv amandmana o jednakim pravima koji je feministički pokret u SAD-u predložio da se unese u Ustav. Iako su 1972. godine oba doma Kongresa prihvatila amandman te ga poslala na ratifikaciju, on u ustav nikad nije ušao. Iste je godine, naime, Phyllis Schlafly pokrenula snažnu kampanju STOP ERA (Equal Rights Amendment) te do zadanog roka taj amandman uistinu nikada nije ratificiran. Štoviše, 38. država po redu tek je 15. siječnja ove godine tek simbolički ratificirala amandman, a ostalih 12 to nikada nije učinilo. Phyllis Schlafly, koja se borila i protiv pobačaja te tvrdila da će jednaka prava najviše naštetiti samim ženama koje žele biti majke i kućanice, ostala je tako ikona konzervativne desnice do danas.

Vrline, mane, razotkrivanje

O njezinu se životu na HBO-u upravo prikazuje serija “Gospođa Amerika” (Mrs. America) s Cate Blanchett u glavnoj ulozi koja, suprotno očekivanoj agendi Hollywooda, Phyllis Schlafly prikazuje veoma ljudski i inteligentno, sa svim njezinim manama, ali i vrlinama. To je nastavak neobičnog trenda u kojem upravo ikone konzervativne politike postaju glavni likovi serija i filmova u Hollywoodu koji je oduvijek bio naklonjeniji lijevo-liberalnim političarima.

Tako je Roger Ailes, otac američke konzervativne televizije Fox News portretiran u prošlogodišnjoj seriji “Najjači glas” (The Loudest Voice), ali i u filmu “One su bombe” (Bombshell), a serija “Zavjera protiv Amerike” (The Plot Against America) govori što bi bilo da je konzervativni Charles Lindbergh uoči Drugog svjetskog rata porazio Roosevelta. Nema sumnje da sve te serije imaju veliku dozu kritike prema iznesenim politikama i idejama, posebice prema Ailesu koji se prije smrti našao u središtu seksualnog skandala te Lindberghu koji je bio blizak Hitlerovoj nacističkoj Njemačkoj. No Hollywood sada prikazuje i drugu stranu tih likova, kao što je to do sada nebrojeno puta činio kad je riječ o liberalnim političarima koji su bili prave zvijezde filmske industrije. Kako je i zašto do toga došlo?

– Političari su ljudi željni moći, slave i novca. Uz to ih često krasi nerazmjerno velik ego i ne baš adekvatna količina pameti. Kao takvi su idealni likovi za komedije, ali i tragedije. To je valjda i razlog zašto im je posvećen toliki broj filmova i serija. Ima ih u svim mogućim filmskim i televizijskim rodovima; od špijunskih sve do romantičnih komedija u kojima se priča o njihovim intimnim i javnim aferama – govori nam Rajko Grlić, poznati hrvatski filmski redatelj, scenarist i producent koji je kao sveučilišni profesor, između ostalog, ostvario karijeru u SAD-u na Ohijskom sveučilištu u Athensu. Ističe i kako publika jako dobro prihvaća takve filmove jer vole vidjeti kako izgleda život slavnih ličnosti, a u SAD-u su političari upravo to – celebrityji.

– Ljudi vole zavirivati u njihovu intimu, otkrivati im slabosti, prisustvovati usponima i padovima, vidjeti da su i oni ponekad samo krhki ljudi. To je neka vrsta “auspuha” koji služi za kolektivno pročišćenje, neki oblik javnog trača u kojemu je teško ne sudjelovati. Popularnost političara ovdje najviše dolazi do izražaja u izbornim godinama kao što je ova. Tada se oni opasno približe glumačkim i sportskim zvijezdama. Njihovi predizborni mitinzi te međusobna suprotstavljanja veliki su cirkusi koje mediji pumpaju do krajnjih granica. Time pokušavaju privući što više gledatelja te prodati više oglasnog prostora – opisuje Rajko Grlić situaciju u SAD-u gdje trenutačno živi, a koja je sada izrazito napeta.

S obzirom na to da se filmovi i serije, odnosno cjelokupna popularna kultura ne mogu izuzeti iz okruženja u kojem su stvoreni, da bi se u potpunosti shvatili trendovi u Hollywoodu, potrebno je razumjeti složenu društveno-političku situaciju u Sjedinjenim Američkim Državama čiji je glavni faktor polarizacija između liberalnih demokrata i konzervativnih republikanaca.

– Američko je društvo oduvijek bilo polarizirano, ali ovo što se sada ondje događa uistinu je prešlo granicu kada možemo govoriti o uobičajenoj situaciji. Rascjep u američkom društvu sve je veći i udaljenost između prosječnog demokrata i prosječnog liberala sad je već enormna. Nekada su oni, unatoč oprečnim stavovima i vrijednostima, politički bili dosta bliski. Imali su slična očekivanja, no sada su se potpuno udaljili – kaže nam pak Marijana Grbeša, izvanredna profesorica na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Ističe i kako se u toj podijeli Hollywood tradicionalno svrstava na lijevo-liberalnu stranu.

– Naravno da se ne može generalizirati te da ima i glumaca, redatelja i scenarista koji su “desni”, no u većini slučajeva ipak nije tako. John Wayne je primjer zvijezde koja je bila izrazito politički angažiran konzervativac te i danas ima takvih slučajeva – napominje Grbeša te dodaje kako se odnos Hollywooda prema desnici u novijoj povijesti može podijeliti u tri faze. Prva je započela nakon Drugog svjetskog rata kada je političku situaciju u SAD-u obilježilo panično širenje straha od komunizma.

– To je takozvano razdoblje “red scare” u kojem je, prema mišljenju američkih službi i politike Hollywood bio jedan od žarišta “crvene pandemije”. Cijeli niz glumaca, producenata i režisera bio je na listi nepoželjnih te se vodio rat na relaciji između Hollywooda i konzervativaca – govori Marijana Grbeša te nastavlja kako druga faza počinje pobjedom Johna Fitzgeralda Kennedyja na predsjedničkim izborima 1961. godine. To razdoblje karakterizira izrazita podrška Hollywooda demokratima koji su postali prave zvijezde filmske industrije.

– Hollywood je obožavao Kennedyja, a to se onda opet ponovilo s Billom Clintonom 1990-ih godina, ali i nedavno s Barackom Obamom. Zvijezde filmske industrije otvoreno su podržavale te predsjednike i oni su u tom valu postali ikone lijevih liberala. No sada se sasvim suprotna situacija događa u trećoj fazi koja je počela dolaskom Donalda Trumpa na vlast te se Hollywood otvoreno svrstao protiv njega. Meryl Streep je, primjerice, javno govorila protiv njega na dodjeli Zlatnih globusa. Velike dodjele nagrada poput Oscara danas se sve više koriste za odašiljanje snažnih političkih poruka, uglavnom protiv Trumpa. Naravno, uvijek ima iznimaka pa se tako Clint Eastwood istaknuo braneći i podržavajući sadašnjeg američkog predsjednika – ističe Grbeša te odgovara i na pitanje kakav je danas onda odnos prema konzervativnim temama u Hollywoodu te kako su, primjerice Phyllis Schlafly i Roger Ailes postali glavni likovi serija i filmova.

Trump umire za naklonošću

– Kako je polarizacija sve veća, tako nasuprot liberalnog diskursa jača i konzervativizam. I ovi filmovi i serije su zapravo odgovor Hollywooda na to jer su ideološke podjele danas glavna tema u SAD-u i sve što ima veze s njima popularno je i traženo. Sve te serije i filmovi zapravo pokazuju povijest konzervativizma u Americi te objašnjava kako je tamošnje društvo došlo do točke u kojoj se danas nalazi. Ako se uzme u obzir da su Hollywood, ali i većina medija uvijek bili više naklonjeni lijevoj strani, onda je logično da su se puno više prikazivale liberalne ikone i njihov život. To je dovelo do toga da građani SAD-a koji nemaju doticaj s konzervativnim pokretom njega zapravo ne razumiju i ovo je svojevrsna edukacija o desnoj Americi. Naravno, iako su sad i te serije napravljene iz određene perspektive, one jako dobro prikazuju mentalitet konzervativnog SAD-a – zaključuje Grbeša te dodaje kako je važan faktor u odluci filmske industrije sigurno bio taj da su shvatili kako postoji i široka publika kojoj su te konzervativne ikone heroji te žele gledati više filmova i serija o njima.

Da novac ima veliku ulogu o ovoj priči slaže se i Rajko Grlić koji napominje kako treba imati na umu da je ipak riječ o velikom biznisu. – Hollywood je Hollywood. Jedno je osobni politički stav filmskih zvijezda, a nešto sasvim drugo je ono što se proizvodi. A proizvodi samo ono što tržište traži. To je prije svega industrija i to jedna od najvećih američkih izvoznih industrija. A takve se ne priklanjaju ovome ili onome političkom smjeru bez da u tome vide čistu financijsku dobit. I to dugoročnu – smatra Grlić, no i potvrđuje kako postoji rascjep između sadašnjeg predsjednika i glumačke elite.

– To da je Hollywood liberalan republikanska je, a posebno Trumpova mantra. On nikako ne uspijeva, a umire za tim, dobiti naklonost hollywoodskih zvijezda – zaključuje Grlić.

Ipak, Hollywood je neumoljiv te ne popušta ni pred Trumpom ni pred konzervativcima, a Rajko Grlić smatra kako ni u ovom novom valu serija i filmova o desnici filmska industrija zapravo ne mijenja svoju agendu iako bi se na prvu to možda i moglo zaključiti zbog toga što ti likovi nisu prikazani isključivo negativno.

– Naravno da su likovi realnije prikazani sa svim manama i vrlinama. Tko će gledati crno-bijele likove? I najveći negativac uvijek, kao lik, mora imati nešto za što se gledatelj može uhvatiti, posumnjati u svoj sud, možda ga čak i zavoljeti. Ni mrziti ga ne možete pošteno ako je papirnato dvodimenzionalan – upozorava Grlić te ističe kako smatra da se za sve glavne junake ovih serija može reći da su “ljudskije prikazani”, ali su baš zato – monstruozniji.

Zapanjenost prazninom

– Charles Lindbergh, Roger Ailes i Phyllis Schlafly izvana izgledaju sjajno, žive u luksuznim kućama, imaju savršene brakove, dobro su odjeveni, i više se nego pristojno ponašaju, ali kada kamera zađe malo dublje u njihove živote, ostajemo zapanjeni suhoćom tih života, njihovom jednodimenzionalnošću i prazninom. Oni su programirani za misiju i ta misija je njihov život.

Ne prezaju ni od čega da tu misiju, svoju istinu, milom ili silom učine zakonom za sve – zaključuje Grlić te kaže da zbog takvog prikaza te serije zapravo za istomišljenike tih konzervativnih ikona mogu biti devastirajuće. Iako su oni njihovi idoli i vjeruju im, zasigurno im nije lako vidjeti stranu od koje su do sada okretali glavu.

– Ne pratim Fox News tako da ne znam koliko su ove serije mrske ili drage “Trumpovoj televiziji”, toj okosnici američke radikalne desnice. No očito ih podnose, inače bi udarali u sve bubnjeve, kao što to sada čine protiv ograničenog kretanja. Već bi se postrojile “borbene jedinice” građana koje bi s automatskim oružjem u rukama i kukastim križevima protestirale pred televizijskim stanicama. To se, za sada, ne događa – zaključuje Grlić o situaciji u Americi, gdje su očito čak i serije predmet političke borbe te igara moći. 

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

Avatar MaryLY98
MaryLY98
19:30 14.05.2020.

w​​w︅︆​w​.​​l​​​o︅︆​v​e​︅︆​x​x​​.​c​︅︆l​u​b