Dubrovačke ljetne igre obilježit će 120. obljetnicu rođenja Borisa Papandopula koncertom u atriju Kneževa dvora u ponedjeljak, a nastupit će Dubrovački simfonijski orkestar pod ravnanjem Ivana Šćepanovića (koji prvi put dirigira na Dubrovačkim ljetnim igrama), Andrey Gugnin na klaviru, Ivana Kuljerić na ksilofonu te bariton Matija Meić.
Na programu su Dubrovnikom inspirirani „Lapadski soneti“, „Hommage à Sorkočević“, Koncert za ksilofon i orkestar, koji je Papandopulo skladao upravo za Dubrovački simfonijski orkestar te 2. klavirski koncert.
Boris Papandopulo (1906. – 1991.), sin slavne hrvatske primadone Maje Strozzi i grčkog plemića Konstantina Papandopula, školovao se na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Blagoja Berse, a dirigiranje je usavršavao u Beču. Kao dirigent djelovao je u Zagrebu, Rijeci, Sarajevu i Splitu, dvaput je bio ravnatelj Riječke opere (od 1946. do 1948. i od 1953. do 1959. godine) te je ravnao prvom predstavom Opere i baleta tada novoosnovanog Narodnog kazališta u Rijeci – Zajčevom operom „Nikola Šubić Zrinjski“, 2. studenog 1946. godine. Iza sebe je ostavio više od 400 djela – opera, baleta, simfonijskih, komornih i vokalnih skladbi – među kojima se posebno ističu opere "Sunčanica" i "Rona" te baleti "Žetva" i "Dr. Atom".
Privatni život "hrvatskog Mozarta" bio je, također, poprilično zanimljiv. Naime, njegova treća supruga Zdenka, talentirana balerina, jedno je vrijeme nastupala kao striptizeta u elitnim njemačkim noćnim klubovima pod umjetničkim imenom Madame Buffault. Papandopulo se toga nije nimalo sramio – dapače, ponosio se njezinom hrabrošću i ljepotom. Njihova ljubavna priča započela je 1958. u Rijeci, a prema anegdoti, nakon što je upoznao Zdenku, njezinoj je majci rekao: „Molim vas, skuhajte mi čaj. Odmah se vraćam, samo da se odem rastati od sadašnje žene.” Bio je čovjek koji je živio po svojim pravilima: u teškim je vremenima prevozio kavu kako bi prehranio obitelj, a partiture je pisao nevjerojatnom brzinom, često u bučnim kavanama, potpuno neometan kaosom oko sebe.
Umjetnički voditelj Akademskog zbora „Ivan Goran Kovačić“ Ivan Šćepanović rođen je u Splitu 1995. godine, a tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja osvaja brojne nagrade i postiže visoke plasmane. Na međunarodnom natjecanju „Daleki akordi“ osvojio je prvu nagradu 2006. te drugu nagradu 2008. i 2012. godine. Godine 2023. dirigirao je operom Borisa Papandopula „Amfitrion“ u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu za koju je dobio skupnu Rektorovu nagradu. Od 2020. godine asistent je, a od 2022. i umjetnički voditelj Akademskog zbora „Ivan Goran Kovačić“ s kojim je ostvario niz koncerata.
Ističu se izvedba Handelovog oratorija „Izrael u Egiptu“ s Hrvatskim baroknim ansamblom na Varaždinskim baroknim večerima te izvedbe u Zagrebu i Krčkoj katedrali; izvedba „Carmina Burana“ u kazalištu „Zorin dom“ u Karlovcu te Koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski“; izvedba Papandopulove „Hrvatske mise“ u Papinskoj bazilici sv. Pavla van zidina u Rimu povodom 30. godišnjice posjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj.
Dubrovački simfonijski orkestar 2025. godine proslavio je svoju stotu obljetnicu. "Kao važan dio bogatog i raznolikog kulturnog nasljeđa Dubrovnika i Hrvatske, DSO nastavlja nastupati u jedinstvenim ambijentima svojega grada. Glazbeni repertoar i nepresušan izvor kvalitetnih kulturnih događaja predstavlja svojim sugrađanima i gostima u prostorima kao što su atrij Kneževa dvora, gradske crkve i trgovi“, ističe se u najavi.
Dubrovački simfonijski orkestar redovito nastupa s poznatim domaćim i međunarodno priznatim umjetnicima, interpretirajući djela majstora baroka, klasike i romantike u Dubrovniku i na turnejama diljem svijeta. Godine 2020. nagrađen je nagradom Grand Prix Orlando za osobit umjetnički doprinos.