Posljednjih tjedana u Zagrebu ponovo boravi slavni talijanski koreograf Giorgio Madia koji je prije tri godine publiku Hrvatskog narodnog kazališta očarao spektakularnim uprizorenjem “Petra Pana”. I dok se za taj balet hrvatskog skladatelja Brune Bjelinskog i dalje traži karta više, kao, uostalom, i za sve ostale sjajne predstave Baleta HNK koji doživljava pravu renesansu, Madia ovaj put priprema nešto potpuno drugačije. Nakon što je u međuvremenu postavio još nekoliko baleta, ali i opereta i opera koje je režirao u kazalištima širom Europe, ovaj put priprema balet “Opasne veze”.
Kaže da se od njega i dalje traže bajke i priče za čitavu obitelj pa je svom autorskom koreografskom opusu dodao i balet “Pinocchio”, ali utoliko se s većim veseljem i žarom u Zagrebu bacio na posao uprizorenja priče o spletkama koje se vrte oko strasti, požude i seksa.
Predložak je roman, ne film
– Još dok smo radili Petra Pana razgovarali smo o toj ideji koju je HNK ubrzo pretvorio u narudžbu. Od tada se bavim tom idejom. Najprije sam pročitao knjigu i počeo pisati libreto, potom sam krenuo u potragu za pravom glazbom, a onda i za suradnicima s kojima sam razvio čitav scenski koncept – kazao nam je talijanski umjetnik, koji je u ovoj produkciji koreograf, redatelj i autor svjetla. Također s Annegret Gertz supotpisuje i dramaturgiju te kostime s Domenicom Franchijem koji je i scenograf predstave.
Madia naglašava kako predložak njegova baleta nije slavni hollywoodski film, nego izvornik, roman “Opasne veze” koji je Pierre Choderlos de Laclos napisao prije dva i pol stoljeća.
– To je epistolarni roman u kojem nema dijaloga, nego je priča ispričana kroz pisma koja likovi pišu jedni drugima. Pretvoriti takvu priču u plesni jezik tijela nije bio nimalo lak zadatak, ali meni je jako važno da publici bude jasno što točno koji lik radi i zašto. U romanu je sva strast. To je materijal koji je inspirirao mnoge umjetnike. Na temelju romana nastajale su drame, mjuzikli i nekoliko filmova. Onaj najpoznatiji tako je nastao prema drami, a ja sam krenuo od izvornika. Napravljeno je i nekoliko baleta, ali mislim da većina njih zaobilazi pravu srž, psihološku dubinu likova i njihove motive, što je moje polazište. Stvarajući ovaj balet, nastojao sam film što je moguće više izbrisati iz sjećanja – priča Madia.
– Od početka sam znao da želim glazbu koja korespondira s glazbom razdoblja u kojem je nastao roman. Bilo mi je važno zadržati i u glazbi specifičnosti tog vremena i duha koji je vladao među ondašnjom aristokracijom, a nisam želio napraviti nekakav glazbeni kolaž od lijepih stavaka u kojima ljudi mogu uživati i zatvorenih očiju, ne gledajući balet. Želio sam snažnu cjelinu. Tako sam krenuo tražiti skladatelja čija djela sadrže svu tu dramatičnost, strast i seksepil. Preslušao sam čitave opuse niza baroknih skladatelja, a na kraju sam se zaustavio na Haydnu koji je napisao više od stotinu simfonija, mnoštvo gudačkih kvarteta, uvertira i ostalih djela. Tri mjeseca sam sjedio, slušao i radio katalog Haydnovih skladbi za koje mi se činilo da se uklapaju u ovu priču. Tako sam došao do užeg izbora od oko šest sati glazbe – kaže autor predstave koja bi trebala postati novi hit Baleta HNK.
Naravno, prvi izbor glazbe koji se nametao s obzirom na razdoblje i mjesto i radnje bila je glazba francuskih baroknih majstora. Međutim, u njoj je Maida pronalazio mnogo više kićene dekorativnosti nego dramskih elemenata i tada mu je, kako kaže, prestalo biti važno da izabere upravo nekog francuskog skladatelja.
– Uostalom, ondašnji glazbenici putovali su čitavom Europom, pa tako i Haydn ima pariške simfonije. Njegova glazba ima temperament, dinamiku i stavke vrlo raznolikog ritma, što mi je također bilo vrlo važno. Silno mi se svidjela i snažno me zaokupila njegova glazba. Odabrao sam uglavnom dijelove simfonija, gudačkih kvarteta i jednu uvertiru, a i jedan ulomak iz Haydnove Misse solemnis koju sam dao reorkestrirati bez zbora, jer u izvedbi na raspolaganju imamo samo orkestar, a ta mi je glazba bila važna zbog prizora koji imaju veze s crkvom – objašnjava Maida svoj izbor austrijskog skladatelja, začetnika bečke klasike.
– Da, slažem se da Haydn baš i nije prva asocijacija kad pomislimo na strast i seksualnost. On je stvarno jedan dobrodušni veseljak, ali u njegovoj glazbi ima i mnogo diskretnog flerta i senzualnosti primjerene ljudima onog doba koji baš i nisu otvoreno i izravno iznosili seksualne ponude. Važno je bilo svako obaranje pogleda, svaki treptaj, sitne geste i dodiri rukama. Erotika tog vremena bila je vrlo suptilna, a umjetnost zavođenja vrlo razrađena. Osim toga, besposlena aristokracija tada je ionako imala sve vrijeme ovog svijeta i ta zavođenja su trajala ne satima, nego danima i tjednima. Nije im se nikamo žurilo – kaže Madia.
Loš kraj za sve likove
Osim glazbe, za koreografa je, dakako, bio i važan izbor koreografskog jezika. Na to je također utjecalo vrijeme i mjesto radnje “Opasnih veza”.
– U koreografiji počnete od malih pokreta koji se onda razvijaju sve dok ne počnu živjeti vlastiti život. Ovaj put koristim klasičniji jezik nego inače. Također, uz komad i glazbu tog razdoblja idu i kostimi poput krinolina koji ograničavaju pokrete i mnogo toga skrivaju. Osobito rad nogu bit će zato minimaliziran u odnosu na gornji dio tijela. Koristim i referencije na barokne plesove, osobito u prizorima dvorskih balova, a također i miješani jezik ovisno o klasnoj pripadnosti. U koreografiji likova nižih staleža zato koristim suvremenije elemente i pokrete kakvi jednostavno ne priliče ondašnjoj aristokraciji u korzetima, za razliku od mnogo nesputanijeg ponašanja sobarica i slugu.
Također, plesačima ovaj put zadajem i više elemenata glume nego pantomime jer koreografski jezik je ionako ograničen da bi se ispričala ovako kompleksna priča, istodobno i intelektualna i puna žudnje i strasti. U nekim aspektima, a osobito dramaturškom, “Opasne veze” su mi jedan od najvećih izazova i najzahtjevnijih projekata do sada. Ova velika priča sastavljena je od mnogo manjih koje se isprepliću. Izazov je bio i usklađivanje glazbe, plesa i videoprojekcija koje ćemo koristiti. Naposljetku, ovo je priča koja nema sretan kraj, s kakvim inače volim ispratiti publiku iz kazališta. Umjesto sretnog završetka ovaj put, uz mnogo atraktivnih scena, želim publici podariti i nešto dublje. U tome će biti ljepota koju želim da publika ponese kući s ove predstave. Jer, kao što znamo, priča završava loše za sve likove – objašnjava Madia obećavajući publici spektakl.
– U “Opasnim vezama” neće biti toliko vanjskih efekata. Naravno, ovaj put nema letenja. Sva ljepota i atraktivnost je u samom plesu.
Premijera predstave u kojoj će odabranu Haydnovu glazbu uživo izvoditi Orkestar HNK pod ravnanjem sjajnog bugarskog dirigenta Dijana Čobanova bit će 24. ožujka. U njoj je angažiran čitav baletni ansambl, a u prvim izvedbama glavnu ulogu vikonta De Valmonta pleše nacionalni prvak Baleta HNK Zagreb Tomislav Petranović. Njegova alternacija u kasnijim izvedbama bit će Guilherme Gameiro Alves. U ulozi markize De Merteuil izmjenjivat će se Natalia Kosovac, Edina Pličanić i Lucija Radić, a u ulozi gospođe De Tourvel Iva Vitić Gameiro i Mirna Miciu.
Za uloge Cécile de Volanges odabrane su Asuka Maruo, Saya Ikegami i Dora Kovač, a zagrebačke muške plesačke zvijezde Andrea Schiafno i Takuya Sumitomo utjelovit će viteza Dancenyja. Na kraju razgovora koji smo vodili u velikoj baletnoj dvorani između dva pokusa pitali smo slavnog talijanskog gosta je li već razgovarao s vodstvom Baleta HNK o sljedećem projektu za Zagreb.
– Ne, mislim da sam im dosadio i da me više neće pozivati – odgovorio je uz smijeh.
– Svakako će doći, samo on to još ne zna, naš novi projekt s njim još uvijek je tajna – dobacio je na to u prolazu ravnatelja Baleta HNK Zagreb Leonard Jakovina.
Nakon “Opasnih veza” Madiju čeka režija “Vesele udovice” u Sankt Peterburgu. Madia je odmah odgovorio i na zavidni uzdah, koji mi se oteo na spomen veličanstvene sjeverne ruske prijestolnice:
– Da, to je još predivan grad od kojeg također uglavnom neću vidjeti ništa jer, kad se radi novi projekt, uglavnom sve vrijeme provodim u kazalištu na pokusima. Tako je i u Zagrebu. Rad na predstavi oduzima većinu vremena. Ali to je moj život, to je ono što volim.
>>Dugačak red ispred zgrade HNK