Naklonost etnološkoj baštini, tradicijskim napjevima i jedinstvenom suvremenom nakitu spojila je dvoje domaćih umjetnika

U svakom gradu postoje neka mala mjesta s dušom zbog kojih, ma gdje krenuli, na trenutak ipak zastanete, a nerijetko u njih i zakoračite da sebi malo i ugodite, bilo da pogledate nešto lijepo, bilo da probate nešto fino, a bilo i samo zato da nekoga pozdravite, izmijenite koju riječ. I Zagreb obiluje takvim mjestima. Jedno od njih nalazi se u Vlaškoj ulici. Odmah na njezinu početku, u blizini Kvatrića. Hodate li njenom desnom stranom, u smjeru centra grada, onda ćete vrlo brzo naići na izlog Ateliera Lumezi pored kojeg je nemoguće proći i barem ne zastati. Pogledati izloženi ručno rađeni unikatni nakit. Uglavnom od srebra. Prstenje, naušnice, narukvice, ogrlice, privjesci, broševi... I eto vas za čas unutra. Ako to malo ulično "čudo" otkrivate prvi put, onda ćete taj trenutak, taj prvi susret s "dušom" tog prostora, pamtiti dugo. Jako dugo. I svako malo poželjet ćete opet svratiti. Oni pak koji su taj prvi trenutak doživjeli davno, još dok je to isto "čudo" krasilo jednu drugu ulicu, Tkalčićevu, i ovamo će u Vlašku odano svraćati znajući što ih i tko ih tamo čeka, jer "duša" tog malog stvaralačkog raja je umjetnik, čarobnjak u izradi unikatnog, filigranskog nakita i pjesnik - Lazer Rok Lumezi. Vidjeti ga se može i izvana. Obično sjedi iza pulta, na glavi mu je sprava koja mu omogućava da bolje vidi ono što rukama radi. Tako je bilo i pretprošlog tjedna. Vlaška mi je stalna hodačka ruta pa opet uđoh da ga pozdravim i vidim što ima novo. U tom trenutku začulo se nešto iz stražnjeg djela, gdje je radionica. Pogledala sam i u poslu za starim zanatskim stolom ugledala etnologinju i antropologinju, ujedno i našu poznatu pjesnikinju i etno-glazbenicu Lidiju Bajuk. Upoznale smo se i ona je odmah objasnila da je konačno došlo vrijeme da ostvari jednu svoju davnu želju – nauči izrađivati nakit. A kako je gospodin Lumezi još 1996. osnovao “Otvoreni atelier Lumezi” u kojem sve znatiželjne podučava tehnikama oblikovanja nakita, dolasci u njegov mali stvaralački atelier u Vlaškoj postali su joj trenuci učenja i uživanja pa jednom tjedno, nakon posla na Institutu za etnologiju i folkloristiku, dolazi otkrivati i usvajati tajne i vještine toga osebujnog zanata. Taj put nismo imali vremena dulje razgovarati pa smo dogovorili da se vidimo opet, na istom mjestu, točno za tjedan dana.