U zagrebačkoj Tvornici 17. listopada nastupa Vlado Kreslin, u osamdesetima član rock-grupe Martin Krpan, a nakon toga jedan od najzanimljivijih slovenskih glazbenika koji iza sebe ima i veliki opus od dvadesetak albuma i nekoliko knjiga pjesma. Kao i sjajan niz koncerta, od kojih su legendarni oni koje krajem godine godinama održava u ljubljanskom Cankarjevu domu, s nekoliko redovito rasprodanih nastupa u nizu. Samo sam jednom prije desetak godina bio na tom Kreslinovu ukazanju i izašao oduševljen, kao i drugi posjetioci ili kritičari koji ga godinama podržavaju.
Iako je nastupao u Hrvatskoj i snimao s našim autorima, Kreslin je, paradoksalno, mnogima ostao neotkriven. Pretpostavljam da je najuputnije doći u Tvornicu pa na licu mjesta provjeriti prethodne navode, jer ni jezična barijera ne može spriječiti Kreslina da pokaže što zna. A zna jako puno toga i kao iskusni scenski izvođač u stanju je zaljubljenike u korijensku rock-glazbu s motivima folk-rocka i etna povesti na koncertno putovanje koje plijeni svojom finoćom, upućenošću i atraktivnošću po kojima je Kreslinov korijenski rock usporediv s "novim tradicionalizmom" zapadnih rock-imena.
Kreslin je jedan od najpopularnijih i najcjenjenijih slovenskih kantautora koji iza sebe ima puno uspjeha. Prvi put u Tvornici je svirao davno, na promotivnom koncertu za album "Ptič" 2000., na kojem je gostovao i irski glazbenik Andy Irvine iz skupine Plenxty. Tada je nastupio sa Beltinškom bandom, nekoliko dana nakon koncerata u Ljubljani gdje je dva dana zaredom rasprodao veliku dvoranu Cankarjeva doma, a riječ je o više od 3000 ulaznica. Podsjetimo ovom prilikom da je Vlado Kreslin nastupio i s R.E.M. na njihovu koncertu u Kopru u srpnju 1999. Nakon koncerta Scott McCaughey, pridruženi klavijaturist grupe R.E.M., Kreslinov je CD proslijedio Chrisu Eckmanu iz grupe The Walkabouts, koji je Kreslinovu pjesmu "Tista črna kitara" prepjevao u "That Black Guitar" i objavio na albumu "The Train Leaves At Eight" na kojem su The Walkabouts sakupili i obradili pjesme iz Europe s kojima su na ovaj ili onaj način došli u dodir.
Beltinška banda s kojom je nastupao vjerojatno je najstarija glazbena skupina koja neprekidno postoji i svira, prenoseći iskustvo i članstvo u grupi s koljena na koljeno, a u njoj sviraju i roditelji Vlade Kreslina. Podjednaka uvjerljivost u standardnom rock-repertoaru i čudnijim etnografskim kombinacijama pokazuju Kreslinovu izvođačku verziranost i apsolviranu tehnologiju slaganja zanimljivih aranžmana, pri čemu se naklonost akustičnoj glazbi logično isprepliće s izvornim oblicima starih folk-pjesama. Kreslin je, uz rokerski pedigre, autentični zaljubljenik u folklor i tradiciju, autor čiji se korijeni mogu pripisati singer/songwriterskoj školi s početka sedamdesetih, koji kasniju pomamu za etno stilizacijama prirodno koristi kao dio vlastitog rječnika.
Naravno, najviše su u upotrebi slovenski izvorni napjevi, ali uz domaće recepte Kreslin, dugogodišnji zaljubljenik u akustični blues, verziran je i u području anglosaksonskih standarda s folk-blues predznakom poput "Sitting On Top Of The World" koju je snimio i Bob Dylan na akustičnom albumu "Good As I Been To You", ili "Bourgeois Blues", znamenitoj Leadbellyjevoj protestnoj pjesmi. Koncertni repertoar nekad sastavljen od rock-veselica, starih slovenskih pjesmama i usporedivog materijala susjednih zemalja – sevdalinke, mađarske, talijanske i istarske pjesme – starog barem nekoliko stoljeća, zapravo služi kao predstavljanje povijesti i tradicije, koje Kreslin odlično poznaje.
Na albumu "Muzika" bavio se baš starim slovenskim pjesmama i usporedivim materijalom susjednih zemalja, poput suradnje s austrijskim blues-gitaristom Hansom Theesinkom, pripadnikom sličnog glazbenog kružoka, u čistokrvnom bluesu "Vicksburg Is My Home". U toj fazi karijere moglo ga se predstaviti i kao slovenskog pandana ili predstavnika etno-infuzija nalik domaćoj Lidiji Bajuk ili Dunji Knebl, a na tadašnjem koncertu u KSET-u upravo je gošća Lidija Bajuk posvjedočila o zajedničkim vezama dvoje glazbenika čiji su se materijali logično naslanjali i nadovezivali jedan na drugi. Na Kreslinovoj "Muzici" zajedno su izveli pjesmu "Ljubav se ne trži", Kreslin se pojavio na kasnijem projektu Bajukove, a stilska podudarnost i zajedničke medijske aktivnosti na stranim terenima Slovenije i Hrvatske mogle su se tada protumačiti kao pametno isplanirane akcije stjecanja većeg medijskog odjeka.
Kreslin se tada pojavio i na Šerbedžijinu albumu "Orihi Orihi", snimljenom s Livijem Morosinom, pa je i to, osim o njihovoj bliskosti, govorilo ponešto o mjestu na koje se Kreslin idealno uklapao među domaćim kantautorima. Za ljubitelje romskog, etno i world zvuka važna je bila i koncertna atrakcija Šukar, osnovana 1990., a brzom uspjehu pomogla je baš suradnja s Vladom Kreslinom. Tada je dogovorena i distribucija Kreslinovih albuma preko zagrebačkog Dancing Beara koja je trebala pomoći boljoj zastupljenosti darovitog slovenskog glazbenika u Hrvatskoj, a nova koncertna i medijska reaktivacija valjda će napokon uspjeti u tome. Činjenica da je Vlado Kreslin koncertno više nego aktivan i spreman osvajati novi teren znatno olakšava posao u svakoj kampanji, a veliki koncert u Tvornici mogao bi napokon odlediti i naš teren.