U 90. godini života napustio nas je Alfi Kabiljo, legendarni hrvatski skladatelj, dirigent, aranžer, pijanist, tekstopisac, libretist i producent. Njegov odlazak ostavlja neizbrisivu prazninu na hrvatskoj kulturnoj sceni koju je desetljećima obogaćivao svojim neizmjernim talentom i svestranošću, dodirujući srca publike najrazličitijih glazbenih afiniteta. Od kultnih mjuzikala i filmske glazbe do šansona i simfonijskih djela, Kabiljo je bio i ostao glazbeni div čije će djelo živjeti vječno.
"Glazba je Kabilju bila životni poziv, ne samo profesija. Cijeli je život bio slobodan umjetnik. Bio je visoko obrazovan, naizgled ozbiljan i suzdržan, spreman za šalu, humor, ali i veliki emotivac" kazali su iz Hrvatskog društva skladatelja, čiji je bio aktivan član, kao i potpredsjednik te predsjednik.
Rođen u Zagrebu 22. prosinca 1935. u židovskoj obitelji Ašera i Rahele, Alfi (Alfons) Kabiljo od najranije dobi pokazuje iznimnu glazbenu nadarenost. Drugi svjetski rat preživljava s roditeljima u Zagrebu, unatoč višestrukim odvođenjima u ustaške zatvore, zahvaljujući raznim intervencijama. "Prošao sam tri ustaška zatvora i doživio da su odmah nakon proglašenja NDH ustaše došli s pozdravom ZDS u naš stan i počeli pljačkati," prisjetio se Kabiljo u intervjuu za Večernji list, dodajući kako je 80% njegove obitelji stradalo u logorima.
Glazbeno obrazovanje započinje u privatnoj glazbenoj školi Rudolfa Matza, nastavlja u Glazbenoj školi "Blagoje Bersa" te "Vatroslav Lisinski" kod Margite Matz. Već sa 16 godina osniva prvi orkestar s kojim nastupa po zagrebačkim školama. S majkom 1951. prvi puta odlazi u London, u posjet obitelji, a to putovanje mnogo mu je značilo.
"Bio sam na koncertu rock muzike, praktički rođenju rocka, bio sam u Covent Gardenu na simfonijskim koncertima, gledao sam prve rock ansamble, mjuzikle, posebno one Richarda Rogersa, bio sam u Royal Albert Hallu, kao dijete sam se nadahnjivao glazbom. Mama me vodila na sve velike izložbe, stekao sam veliko bogatstvo kulturno koje nosim u sebi cijelog života. Nakon tog Londona prvi sam u Jugoslaviji snimao rock glazbu. I inače bih na svim putovanjima u životu, umjesto krpica, kupovao ploče i partiture. I to je jedno od najvećih mojih bogatstava koje sam stekao još kao mladić."
Iako je glazba bila njegov životni poziv, 1954. upisao je i 1963. diplomirao na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ispunivši djelomično i očevu želju, no nikada se nije bavio tim poslom. "Nakon diplome stalno sam čekao posao i u tom dugom čekanju počeo sam aranžirati za radio i TV i svirati u svom bendu jer trebalo je uzdržavati obitelj," objasnio je.
Skladateljski debitira na festivalu "Zagreb 61" gdje dobiva nagradu žirija za pjesmu "Pisano u noći", te nagradu za najpopularniju pjesmu za "Cvrčak i mrav" te se ubrzo etablira kao jedan od najistaknutijih autora zabavne glazbe u Jugoslaviji. Njegove skladbe odlikuju se izrazitom melodičnošću te znalačkim aranžmanima. Šezdesetih godina odlazi u Pariz gdje usavršava kompoziciju, radi kao dirigent i aranžer, potvrđujući svoj talent na međunarodnoj sceni.
Njegove pjesme i šansone poput "Parkovi", "Svemu dođe kraj", "Nek' idu lađe" (pobjeda na Splitu '73 s Terezom Kesovijom), "Tvoja zemlja" (u legendarnoj izvedbi Vice Vukova), "Svijet je moj" (nagrada u Riju s Radojkom Šverko) ili "Neka cijeli svijet" (nagrada u Tokiju s Vicom Vukovom) postale su evergreeni hrvatske glazbe. Osvajao je nagrade na brojnim domaćim i međunarodnim festivalima diljem svijeta.
Posebno poglavlje Kabiljova opusa čine mjuzikli, žanr u kojem je ostavio neizbrisiv trag, zbog čega je i prozvan "kraljem hrvatskog mjuzikla". U suradnji s libretistom Milanom Grgićem stvara devet mjuzikala, postavljajući temelje procvata tog žanra u Hrvatskoj. Prvijenac "Velika trka" (1969.) bio je prvi mjuzikl objavljen na ploči u Jugoslaviji.
Apsolutni vrhunac predstavlja kultni mjuzikl "Jalta, Jalta" (1971.), praizveden u zagrebačkom kazalištu "Komedija". Doživio je više od 1500 izvedbi u Hrvatskoj i inozemstvu, preveden je na njemački, talijanski i norveški, a pjesma "Neka cijeli ovaj svijet" postala je neslužbena himna optimizma. Značajni su i mjuzikli "Crveni otok", "Kralj je gol", "Car Franjo Josip u Zagrebu" i "Tko pjeva zlo ne misli". Uporno se zalagao da Zagreb dobije kazalište specijalizirano za mjuzikle, što je smatrao velikim nedostatkom.
Kabiljov talent prelio se i na filmsko platno. Skladao je glazbu za četrdesetak igranih filmova te stotinjak epizoda TV serija. Počeo je suradnjom s Lordanom Zafranovićem ("Okupacija u 26 slika", "Pad Italije"), a slijedile su suradnje s velikanima poput Vatroslava Mimice ("Seljačka buna 1573", "Banović Strahinja"), Antuna Vrdoljaka ("Deps"), Zvonimira Berkovića ("Putovanje na mjesto nesreće"), Fadila Hadžića ("Novinar"), Zorana Tadića ("Ne daj se, Floki!", "San o ruži") i Branka Ivande ("Lea i Darija"). Njegova glazba za "Seljačku bunu 1573" bila je prvi soundtrack album u SFRJ.
Međunarodni uspjeh nije izostao. Nakon što je producent Fred Weintraub čuo njegovu ploču filmske glazbe, MGM ga 1985. poziva u Hollywood da sklada za film "Gymkata". Uslijedili su angažmani za filmove "Sky Bandits" (Gunbus) s glazbom snimljenom u Londonu s National Philharmonic Orchestra (nominacija za BAFTA-u), "The Girl", "Fear" te "Scissors" (1991.) sa Sharon Stone. "Jako smo se lijepo družili. Kad smo se upoznali, čula je da ću ja komponirati glazbu za film i rekla mi je: 'Želim biti dio vaše muzike'," prisjetio se Kabiljo susreta sa slavnom glumicom
"Bio sam tri puta na festivalima u Los Angelesu, jednput također s Radojkom, drugi put je trebala ići Tereza, ali je u zadnji čas otkazala, pa sam išao s Josipom Lisac. Treći put sam bio i dobio nagradu s mojim sinom Ilanom. No, već prvi put sam upoznao ondje neke važne ljude filmske industrije, uključujući Sammyja Cahna, tekstopisca s najviše Oscara. On mi je odmah rekao da sam iznimno talentiran i pozvao me da dođem u Ameriku skladati na njegove tekstove. Ali nisam ga poslušao jer su me vukli moj Zagreb i naše Jadransko more, najljepše na svijetu. No, u Jadran filmu su radili koprodukcije s Amerikancima, moju ploču s filmskim temama čuo je jedan producent i izravno iz zračne luke došao k meni kući i angažirao me za Metro-Goldwyn- Mayer. Tako sam došao i do spomenutog filma sa Sharon Stone. Iskreno, mogao sam ostati u Hollywoodu, ali ljepše mi je u Poreču i Zagrebu", govorio je Kabiljo.
Kabiljov opus nevjerojatno je raznolik. Uz mjuzikle i filmsku glazbu, skladao je operu ("Casanova u Istri"), balete ("Kentaur XII", "Pandorina kutija"), orkestralna i komorna djela, skladbe za djecu te primijenjenu glazbu. Zanimljivo je da su na nekoliko Zimskih olimpijskih igara svjetski klizači nastupali uz njegovu glazbu. Obitelj mu je bila velika podrška - sin Ilan, također glazbenik, aranžirao je i producirao očevu glazbu, kći Daniela pisala je tekstove, a supruga Katja prepisivala note. Bio je poznat i kao veliki hedonist, ljubitelj sporta i gurman, a pisao je i recenzije vina.
Za svoj rad primio je nebrojene nagrade. Među najvažnijima su tri Zlatne Arene u Puli za filmsku glazbu ("Seljačka buna 1573", "Banović Strahinja", "Neka ostane među nama"), Porin za životno djelo (2004.) te Porin za album "Kralj je gol" (1997.), Nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo (2016.), Nagrada "Josip Štolcer Slavenski" (1986.), Nagrada "Milivoj Körbler" HDS-a (1998.), Povelja grada Zagreba (1999.), Zlatni Oktavijan za životni doprinos filmskoj umjetnosti (2023.) te prestižna europska nagrada Camille za životno djelo (2022.), koju dodjeljuje Europski savez društava skladatelja (ECSA).
Iako shrvan bolešću, do posljednjih je trenutaka radio, dovršavajući svoju autobiografiju "Alfi Kabiljo – Živjela glazba! Viva la musica!", koja će, nadamo se, uskoro ugledati svjetlo dana kao konačni pečat jedne iznimne karijere i života posvećenog glazbi.