Tricia Tuttle, direktorica Berlinskog filmskog festivala, ostaje na svojoj poziciji unatoč žestokim političkim pritiscima i medijskoj kampanji koja je tražila njezinu smjenu. Nakon kriznog sastanka nadzornog odbora, odlučeno je da će Tuttle nastaviti voditi jedan od tri najprestižnija svjetska festivala, no pobjeda nije bezuvjetna.
Prema izvješćima njemačkih medija, predvođenih tabloidom Bild, Tuttle će morati prihvatiti nove, strože uvjete, uključujući uvođenje "kodeksa ponašanja" za sve sudionike. Ključna točka tog kodeksa je eksplicitna zabrana antisemitizma, koju su mediji odmah prozvali uvođenjem "antisemitskog tabua", čime se budućim umjetnicima jasno daje do znanja koje su granice slobode izražavanja na pozornici financiranoj novcem poreznih obveznika. Ova odluka izravna je posljedica događaja na ceremoniji zatvaranja festivala, koja je umjetnički događaj pretvorila u prvorazredni politički skandal.
Politički potres pokrenut je emotivnim govorom sirijsko-palestinskog redatelja Abdallaha Al-Khatiba, koji je, primajući nagradu za svoj film "Ljetopisi iz opsade", optužio njemačku vladu da je partner u genocidu u Gazi. Njegove riječi izazvale su momentalnu reakciju - ministar okoliša Carsten Schneider demonstrativno je napustio dvoranu, a njemački politički vrh, uključujući povjerenika za kulturu Wolframa Weimera, ocijenio je istup neprihvatljivim, antisemitskim i antinjemačkim. U državi u kojoj je podrška Izraelu dio nacionalne politike zbog povijesne odgovornosti, takve su izjave prešle crvenu liniju. Weimer je naglasio da Berlinale ne smije biti "mjesto za mržnju prema Izraelu", pogotovo jer se festival financira s oko 12 milijuna eura javnog novca godišnje, čime je implicitno postavio ultimatum vodstvu festivala.
U danima koji su uslijedili, Tricia Tuttle našla se pod nezapamćenim pritiskom. Konzervativni političari iz redova CDU-a otvoreno su tražili njezinu smjenu, a desničarski mediji pokrenuli su kampanju protiv nje. Dodatno ulje na vatru dolila je fotografija na kojoj Tuttle pozira s filmskom ekipom Al-Khatiba, dok članovi tima drže palestinsku zastavu. Iako se radi o uobičajenoj festivalskoj praksi, fotografija je u medijima predstavljena kao propagandni skandal i dokaz da direktorica podržava protivničku stranu. Suočena s optužbama da nije spriječila "antinjemačke ispade", Tuttle je priznala da je u jednom trenutku, u razgovoru s ministrom Weimerom, razmatrala i mogućnost sporazumnog odlaska s funkcije.
No, dok je politički obruč stezao, filmska zajednica ustala je u njezinu obranu na način koji se rijetko viđa. Više od tri tisuće filmskih profesionalaca, uključujući ikone poput Tilde Swinton, Wima Wendersa, Seana Bakera i Todda Haynesa, potpisalo je otvoreno pismo podrške. U pismu su izrazili duboku zabrinutost zbog političkog uplitanja u institucionalnu neovisnost festivala, naglašavajući da Berlinale mora ostati prostor za slobodan dijalog, čak i kada su teme teške i neugodne. Ujedinjeni u stavu, istaknuli su da umjetnici, a ne vodstvo festivala, snose odgovornost za svoje izjave. Solidarnost je kulminirala kada su 32 direktora vodećih svjetskih festivala, od Cannesa i Sundancea do Toronta i Venecije, objavila zajedničku izjavu, opisujući festivale kao "krhke prostore" koje treba štititi od političkog zastrašivanja, a snažan glas podrške stigao je i iznutra jer više od petsto zaposlenika Berlinalea opisalo je Tuttle kao "izvanredno inteligentnu i etičnu lidericu".
Ovaj golemi val međunarodne podrške vjerojatno je bio ključan faktor koji je spasio poziciju Tricije Tuttle. Prema neslužbenim informacijama, njemačko ministarstvo kulture nije uspjelo postići dogovor o uvjetima njezinog odlaska, pa se umjesto smjene odlučilo za kompromisno rješenje. Tuttle ostaje, ali festival dobiva novi savjetodavni odbor i spomenuti kodeks ponašanja. Ovaj ishod ostavlja brojna otvorena pitanja, prije svega kako će se "antisemitski tabu" definirati i provoditi u praksi, a da se pritom ne krše njemački zakoni o slobodi govora. Pravni stručnjaci upozoravaju da je Al-Khatibov govor, iako kontroverzan, bio unutar zakonskih okvira, budući da se optužba za genocid razmatra pred Međunarodnim sudom pravde.
Sama Tricia Tuttle izjavila je kako je globalna podrška učvrstila njezinu odluku da nastavi voditi festival. Potvrdila je svoju predanost očuvanju "institucionalne neovisnosti" Berlinalea kao platforme za različite, pa i suprotstavljene perspektive, ali unutar "demokratskih i pravnih okvira" Njemačke. Njezin ostanak tako simbolizira pobjedu nad izravnim političkim pritiskom, no nametnuti uvjeti istovremeno predstavljaju upozorenje.
Cijeli slučaj ogledni je primjer šireg Kulturkampfa, odnosno kulturnog rata koji se vodi u Njemačkoj oko granica slobode govora, posebice kada je riječ o izraelsko-palestinskom sukobu. Dok njemački političari i konzervativni mediji pozdravljaju strože mjere kao nužnu zaštitu od antisemitizma, međunarodna umjetnička zajednica u njima vidi opasan presedan i oblik cenzure. Berlinale je, čini se, preživio krizu, ali ostaje pitanje hoće li u budućnosti uspjeti sačuvati reputaciju najpolitičnijeg među velikim festivalima ili će se, pod pritiskom, pretvoriti u platformu na kojoj su neugodne istine prešućene.