Prevlast

Kinezi su svjetski gospodari sjemena

Foto: Reuters/PIXSELL
Syngenta
Foto: Reuters/PIXSELL
Syngenta
Foto: Reuters/PIXSELL
Syngenta
Foto: Reuters/PIXSELL
Syngenta
Foto: Reuters/PIXSELL
Syngenta
25.08.2016.
u 08:45
U zemljama poput Hrvatske, gdje su sve više organska i kvalitetna hrana u fokusu, treba težiti različitosti, kaže šef BC Instituta Ivica Ikić
Pogledaj originalni članak

Tko kontrolira hranu, kontrolira i ljude – izjava je kontroverznog američko-njemačkog novinara i istraživača geostrateških ekonomskih pitanja Fredericka Williama Engdahla, koja najbolju potvrdu dobiva u kineskom preuzimanju švicarske Syngente, a ni njemački Bayer, čini se, unatoč dvjema odbijenicama i zadnjoj “nemoralnoj” ponudi od 65 milijardi dolara, nije daleko, makar od neprijateljskog preuzimanja američkog Monsanta.

Svi su oni biotehnološki giganti koji uz još nekoliko sličnih trenutačno kontroliraju više od 75% ukupnog svjetskog tržišta sjemena – ne računajući i biznis s pesticidima i herbicidima – koji će spajanjem postati još moćniji, a svijet još podložniji sjemenu i genetički modificiranim kulturama iz njihovih laboratorija.

Lovci postaju lovine

Pritom ne smijemo zaboraviti ni spajanje američkih kemijskih divova Dow Chemicala i DuPonta potkraj lanjske godine u jednu kompaniju vrijednu 130 milijardi dolara, dok je i Monsanto, koji je danas lovina, lani lovio Syngentu. Navodno je za nju nudio i 47 milijardi dolara, ali se Syngentinu rukovodstvu nije sviđao imidž koji ga prati. Kineska nacionalna kemijska korporacija ChemChina Syngentu je pak kupila za 43 milijarde dolara, što je transakcija vrijedna kao četiri petine ukupne godišnje hrvatske proizvodnje. Zeleno svjetlo transakciji već je dao Odbor za inozemna ulaganja u SAD-u (CFIUS), gdje je smješten veliki dio poslovanja švicarske kompanije, a čekaju se i odobrenja drugih regulatora širom svijeta. Stručnjaci tvrde kako je to daleko najveća inozemna akvizicija neke kineske tvrtke u povijesti, a zna li se da se kineska “osvajanja” posljednjih nekoliko godina odnose i na kupnje niza drugih tvrtki, nekretnina i visoke tehnologije te stotina tisuća hektara poljoprivredne zemlje u svijetu, u Ukrajini, Africi, SAD-u, Australiji, Novom Zelandu..., očito je da nemaju namjeru stati.

Sa Syngentom, koja ima godišnje prihode od 15-ak milijardi dolara i 30-ak tisuća zaposlenih, jasno je, pak, da je u tijeku konsolidacija među svjetskim kemijskim kompanijama kako bi se, s jedne strane, lakše kompenzirali gubici zbog pada cijena poljoprivrednih proizvoda i repromaterijala poput pesticida na svjetskom tržištu, a s druge strane ispunila očekivanja dioničara kad je riječ o zaradi.

Uspije li i akvizicija Bayera, on bi zajedno s Monsantom postao vodeći proizvođač sjemena i herbicida na svijetu. To bi ujedno bio najveći uspjeh neke njemačke tvrtke u poratnoj gospodarskoj povijesti, izjavio je predsjednik uprave Bayera Oliver Zühlke za njemački Rheinischen Post. Monsanto je trenutačno skloniji suradnji s BASF-om, no ni njemačkoj se javnosti ne sviđa njegova reputacija, ne samo u pogledu GM kultura, kojim bi se preko Bayera širom otvorila vrata EU, nego i Monsantova izuma glifosata, danas najkorištenije kemikalije u herbicidima, o kojoj se Europski parlament i EK mjesecima prepucavaju je li kancerogena i treba li je zabraniti na europskim njivama.

Teško protiv multinacionalki

Dr. sc. Ivica Ikić iz BC Instituta za oplemenjivanje i proizvodnju bilja kaže kako se malim kompanijama poput njegove, iako je danas prisutna u 15-ak zemalja svijeta, teško boriti s multinacionalkama koje spajanjem postaju sve veći giganti, a i nositelji su GMO-a pod svojom kapom. – Točno je da onaj tko kontrolira sjeme na neki način kontrolira i hranu, no u zemljama poput Hrvatske, gdje su sve više organska i kvalitetna hrana u fokusu, treba težiti različitosti i oplemenjivača i sjemena – objašnjava Ikić.

Marijan Jošt, stručnjak za genetiku, oplemenjivanje bilja i sjemenarstvo, kaže da stvaranjem dviju megakorporacija dolazi do kontrole prodaje i monopola nad sjemenom u cijelom svijetu te još jače prijetnje GMO-a. Njihove genetički iste sorte istiskuju brojne stare i samooplodne sorte i stvaraju ovisnost proizvođača, čime će se i u nas ugroziti opstojnost domaćih sjemenarskih tvrtki, završava Jošt.  

>>Olakšica za kućni budžet: Mi jedemo ono što uzgojimo

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.