Potrošači su sve osvješteniji, traže lokalne, sezonske, domaće proizvode, pa im i trgovci, reklo bi se, spremno izlaze u susret. Gotovo svi i vlastitim robnim markama, posebnim označavanjem, žigovima, šahovnicama... šalju signale s polica kako skrbe o domaćoj proizvodnji i proizvođačima, dapače – i izvoze kvalitetne hrvatske proizvode.
No trebamo li vjerovati deklaracijama? Pita li se Hrvatsku voćarsku zajednicu (HVZ), ali i druga udruženja poljoprivrednika poput Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) – i nije.
Strana ambalaža, a domaće
Željko Ledinski, predsjednik Kriznog stožera HVZ-a kaže kako je proteklih dana sve više dojava voćara kako se na tržnicama i nekim trgovačkim lancima prodaju jabuke za koje su sigurni da su iz uvoza, no na etiketi piše da su od hrvatskog dobavljača koji ih otkupljuje, pakira i isporučuje, a kao zemlja porijekla navedena je Hrvatska.
– Riječ je o jabuci sorti idared i jonagold za koje se dobavljač nije potrudio ni da ih prepakira u drugu ambalažu. Ni po kvaliteti i kalibraži, što se na prvi pogled vidi, nisu svojstveni hrvatskom proizvodu ni pakiranju te smo uvjereni kako je riječ o uvoznim jabukama – tvrdi Ledinski, po kojemu je zabrinjavajuće i to da se sporne jabuke reklamiraju i prodaju čak i pod robnim markama pojedinih trgovaca kojima se ističe kako je to hrvatski proizvod.
– Radi ispravnog obavještavanja javnosti, zaštite domaće proizvodnje i integriteta domaćeg tržišta lijepo molimo nadležne institucije da provjere naše sumnje u neispravno deklariranje kroz sveobuhvatnu i dublju kontrolu odakle je predmetna jabuka došla, gdje je skladištena, kome je plasirana u maloprodaju i s kakvom deklaracijom – poručuju iz HVZ-a u prijavi Državnom inspektoratu i resornom Ministarstvu poljoprivrede.
Po svemu viđenom, podlošcima, pakiranju i slično, te su jabuke iz Poljske, sumnjaju voćari. Iz Državnog inspektorata (DIRH) odgovaraju kako je više zaprimljenih prijava o jabukama. Inspektori su, tvrde, na terenu, a kako su nadzori po tom pitanju zahtjevni pa i dugotrajniji, prve preliminarne rezultate imat će potkraj tjedna. Što se tiče sumnji u “domaće” mlijeko kod nekih trgovaca, za koje je inspekcija također zaprimila prijavu, postupat će se kao i s jabukama, kažu iz Inspektorata. Mljekari HPK, podsjetimo, tvrde da se zadnjih mjeseci potrošačima nudi uvozno, jeftino mlijeko s hrvatskim oznakama (šahovnice, kockice), iako na nacionalnoj razini postoji jedino oznaka Mlijeko s hrvatskih farmi. Predsjednik Odbora za mljekarstvo HPK Igor Rešetar kaže kako su sve članice EU prošle godine koristile mjeru za skladištenje mlijeka i mliječnih proizvoda, najmanje 300.000 tona, a ti viškovi sad dolaze u RH po dampinškim cijenama i prodaju se čak i s oznakom hrvatske šahovnice, što je nedopustivo.
Ne ide ni ono malo što imamo
No čini se kako u zemlji s nedostatnom proizvodnjom baš svih ključnih kategorija kad je u pitanju hrana, ni ono malo što proizvedemo ne možemo prodati po fer uvjetima. Darko Celovec, predsjednik Udruge za tov i uzgoj junadi Baby Beef kaže kako su upravo zbog toga članovi udruge koji godišnje proizvedu oko 130.000 komada tovne junadi išli i na brendiranje svježe junetine oznakom Baby Beef, da bi ga sad neki trgovci koristili i za prodaju mesa koje su uvezli po dampinškim cijenama i sumnjive kvalitete.
– Uvozno, i 20% jeftinije, stave odmah pokraj našeg koje reklamiraju, što nije ništa drugo nego zavaravanje potrošača. Ne možemo zabraniti uvoz, no ako je državi u interesu da građani jedu više domaćeg, treba naći način na koji će ono biti dostupnije na policama trgovačkih lanaca i sve to puno jače kontrolirati. Trgovački lanac dočim krene u rasjek juneće polovice koju smo mu dostavili i njezino prepakiravanje, deklarira se kao proizvođač. A isto tako i ako mu junetinu pošalje Poljak. Takva je praksa svugdje u EU, no pametne zemlje znaju kako zaštititi svoje – rekao je Celovec.
Iz DIRH-a kažu kako su u slučaju da se ne može utvrditi sljedivost hrane u trgovačkim lancima novčane kazne 50-100 tisuća kuna za pravnu te 5-10 tisuća za odgovornu osobu u pravnoj osobi. Ako se ne može utvrditi sljedivost voća i povrća što se tiče zemlje podrijetla, što je dio tržnih standarda, kazne su do 50.000 kuna
Mi živimo u nekom uvjerenju da smo velesila što se tiče prehramb. industrije i hrane općenito -dok jedan njem. trgovački lanac kad priprema kampanju Hrvatski tjedan u svojim trgovinama širom EU ne može popuniti police sa zadovoljavajućim asortimanom hrv. proizvoda odnosno tako stvari zapravo stoje.. Drugim mjerilima, dvije velike privatne farme sa sjevera Italije proizvedu jabuka koliko i cijela Hrvatska. Jedino mandarine su neka izvozna uzdanica, ali je i to "trokiralo" zbog EU embarga prema Ruskoj Federaciji. I naravno da i trgovina i uvoznici obmanjuju hrv. potrošače i na gore opisan način kad naše "robe" nema u dostatnim količinama, a strahovito je precijenjeno mišljenje kupaca o njoj.