Posjet velikim automobilskim sajmovima u Kini danas brzo otklanja svaku sumnju u to gdje se nalazi središte globalne autoindustrije. Ovogodišnji salon u Pekingu bio je dvostruko veći nego 2024., s oko 180 novih modela, a još jednom je pokazao koliko zapadni proizvođači zaostaju za kineskim konkurentima u utrci za budućnost industrije.
Kako piše The Economist, iistodobno, jasno je i koliko se strani proizvođači pokušavaju prilagoditi. Na predstavljanjima novih modela čelnici kompanija poput Volkswagen i Mercedes-Benz bez problema prelaze s engleskog na mandarinski, dok su marketinški nastupi sve više prilagođeni lokalnoj publici. No promjene nisu samo kozmetičke, riječ je o dubokoj transformaciji poslovnih modela.
Razlog je jednostavan: kineski proizvođači postali su globalna sila. U posljednjih pet godina udio stranih kompanija na kineskom tržištu gotovo se prepolovio, dok je Kina 2023. prestigla Japan kao najveći svjetski izvoznik automobila. Samo u 2025. godini izvezla je više od osam milijuna vozila, a kineski brendovi u Europi već drže gotovo osam posto tržišta.
Njihova prednost nije samo u cijeni, nego i u tehnologiji. Kineski automobili sve češće dolaze s naprednim softverom, uključujući sustave umjetne inteligencije i glasovno upravljanje razvijene u suradnji s tehnološkim divovima. Uz to, tempo razvoja je znatno brži – dok zapadnim proizvođačima za novi model treba i do šest godina, kineske tvrtke to postižu za dvije, uz stalna poboljšanja putem softverskih nadogradnji.
Kako bi uhvatili korak, europski i japanski proizvođači sve više surađuju s kineskim partnerima. Renault priznaje da Kina danas prednjači u tehnologiji i brzini razvoja, dok Toyota surađuje s tvrtkama poput Huaweia i Tencenta na razvoju softvera za vozila. Slično čine i drugi veliki proizvođači, od BMW-a do Nissana.
No takva strategija nosi i ozbiljne rizike. Oslanjanje na kinesku tehnologiju može dovesti do ovisnosti, a partneri su istodobno i konkurenti koji se sve agresivnije šire na globalna tržišta. Primjerice, Xpeng već ubrzano ulazi na europsko tržište, dok Xiaomi planira sličan potez.
Stručnjaci upozoravaju da “kineska brzina” nije samo pitanje tehnologije, nego i načina rada i industrijske kulture, koju je teško preslikati u tradicionalne kompanije. Uz to, postoji opasnost da zapadni proizvođači, oslanjajući se na tuđu tehnologiju, izgube vlastitu konkurentsku prednost upravo u segmentima koji će definirati budućnost automobilizma.
Upravo tu leži najveći izazov: bez partnerstava teško je sustići kineske proizvođače u električnim vozilima, ali preveliko oslanjanje na njih moglo bi dugoročno značiti gubitak kontrole nad ključnim tehnologijama. U tom slučaju, nekadašnji lideri industrije mogli bi se naći u podređenoj ulozi – ovisni o konkurentima koje danas pokušavaju sustići.
Da "srlja". Svijet, a pogotovo Europa, je već odavno kompletno ovisan o Kini...