Objava na popularnoj društvenoj mreži Reddit, koja prikazuje usporedbu cijena španjolske Jamon Serrano šunke u hrvatskom i njemačkom izdanju kataloga istog trgovačkog lanca, izazvala je pravu buru reakcija. Na fotografiji je vidljiv identičan proizvod, pakiranje od šest i pol kilograma sa stalkom i nožem, čija je cijena u Njemačkoj na akciji 59,90 eura, dok u Hrvatskoj iznosi čak 119,99 eura. Autor objave svoj je bijes sažeo u kratkoj, ali snažnoj poruci: "Živjela ova prčija!!", što je bio okidač za više od stotinu komentara ogorčenih građana.
Rasprava se vrlo brzo razvila u nekoliko smjerova, no dominantan je bio osjećaj nevjerice i ljutnje zbog očite cjenovne nejednakosti u jedinstvenom europskom tržištu. Mnogi su se odmah zapitali zašto bi uopće kupovali uvozni proizvod po takvoj cijeni pored kvalitetnih domaćih alternativa. "Lud je onaj tko kupi španjolski pršut po ovoj cijeni. Osam i pol kilograma domaćeg pršuta iz Vrgorca, dimljen, sušen po buri je 130 eura. Uneseš u kuću, čuje susjed u trećem redu kuća miris", napisao je jedan od najpopularnijih komentatora.
Iako su se neki korisnici složili da je španjolski jamón vrhunska delicija, većina je smatrala da cijena nije opravdana te da se radi o podcjenjivanju domaćih potrošača. Prema dostupnim podacima, cijene hrane u Hrvatskoj već su neko vrijeme iznad prosjeka Europske unije, unatoč tome što je kupovna moć znatno niža nego u razvijenijim članicama poput Njemačke.
Diskusija se neizbježno dotaknula i životnog standarda. Jedan korisnik koji živi u Beču slikovito je objasnio problem: "Tjedna košarica mi bude 100 eura, u Hrvatskoj je prošle godine bila 70-80. E sad, minimalna plaća u Hrvatskoj je 750 eura neto, u Austriji je dupla... Medijalna plaća u Austriji je 2650 neto, a u Hrvatskoj 1400. To je ta glavna razlika, u Hrvatskoj još plaće nisu stigle cijene." Drugi su pokušali braniti trgovce argumentom da autor objave "cherrypicka", odnosno bira samo proizvode s ekstremnim razlikama, navodeći da su meso ili piletina jeftiniji u Hrvatskoj.
Najzanimljiviji dio rasprave vodio se oko mogućih uzroka ovakvih cjenovnih razlika. Dok su neki navodili logične faktore poput razlike u porezima, troškova transporta i logistike, drugi su uzroke tražili u dubljim, sistemskim problemima. Jedan korisnik, tvrdeći da radi u maloprodajnoj industriji, iznio je teoriju da hrvatski zakoni, za razliku od njemačkih, zabranjuju trgovcima prodaju ispod nabavne cijene. "Kod nas ti država doslovno zabranjuje raditi dobre akcije", nadovezao se drugi, sugerirajući da zakonska regulativa sprječava tržišno natjecanje koje bi rezultiralo nižim cijenama za potrošače.
Pojavile su se i teorije o postojanju oligopola na hrvatskom tržištu, gdje se nekolicina velikih igrača dogovara o cijenama, dok država ne čini dovoljno da zaštiti potrošače. "Naš problem nisu ni carine ni porezi ni razvedena obala, već oligopoli, a umjesto da toj 'prijateljskoj suradnji' stane na kraj, država se samo pravi mutava", zaključio je jedan od sudionika rasprave.
Ono da zakon zabranjuje prodaju ispod nabavne cijene je obična koještarija i glupost. Koji zakon? Koji članak? Ali ovo sa oligopolom već drži vodu, jer ako se prisjetimo onih bojkota , svaki tjedan jedan lanac, sjetit ćemo se isto tak da je cijela priča jaaako brzo utihnula i iščezla. Naime, siguran sam da su se udrugari "dogovorili" s lancima i da dobivaju svoje "sendviče". A nadopuna teorije oligopola leži i u činjenici da iammo tu na domaćem tržištu gotovo sve podružnice stranih lanaca. Znači - sve ono kaj npr. Lidl ne smije napravit na domaćem (njemačkom) tržištu, budite sigurni da će ići radit na našem tržištu, plus činjenica da će ići iskorištavati činjenicu potpunog nereda i zbrke koji je nastao prilikom uvođenja ovog prokletog eura koji je potaknuo nezaustavljiv val inflacije a uskoro će i stagflacija.