Naši ljudi nemaju kome prodati svoje svinje, iz zona zaštite i ograničenja zbog afričke svinjske kuge nemaju načina da plasiraju svoju robu, ali zato imamo "čvarak revoluciju" i "specijalni rat". U mesnicama u Županji, koja je na neki način i srce svinjogojstva, više, naime, ne možete naći ni čvarka, ponuda je ograničena i učas se sve proda, a bit će i gore. Mjerodavni nikako da shvate da su svinjogojci u velikom problemu. Svinje koje tove sve su teže i sve više koštaju, tako da je danas teže njima nego nama, kojima su zbog ASK-a svinjci opustošeni – komentira Antun Golubović, predsjednik Odbora svinjogojaca HPK, najnoviju situaciju na tržištu, koja je zbog sve više farmi s ASK-om na istoku Hrvatske i cijenu čvarka digla na razinu kulena od prije dvije godine.
Kulen je tada koštao oko 200 kuna ili 26,50 eura, a čvarak danas, primjerice na utrinskoj tržnici u Zagrebu, i 28 eura ili 211 nekadašnjih kuna, dok je kulenu, za koji je prave domaće sirovine sve manje, cijena porasla i na više od 40, negdje i na 50 eura za kilogram. U Slavoniji se čvaraka još nađe za 17-18 eura, ali ne zadugo, smatra Golubović, uvjeren kako će do proljeća iduće godine i ta delicija – a i ostale mesne prerađevine poput kulena, šunke, špeka, pancete i slično – dodatno poskupjeti za najmanje 50%. Panceta je, dodaje, u zadnje dvije godine već poskupjela 30-40%. Egzistencija domaćeg svinjogojstva sve je upitnija. Čvarci ne ne prave od industrijskih "hibridnih svinja kod kojih je masnoća svedena na minimum i u takvoj svinji nema čvaraka, nego u domaćim križancima malih OPG-ovaca", naglašava. Da svega već nedostaje, dokaz je i cijena svinjske masti u mesnicama od 3 eura/kg. Ona je prije pratila cijenu kilograma svinjetine "žive vage", a sada je dvostruko skuplja. To znači da nedostaje masti, a onda i čvaraka.
– Nikada u povijesti nije se dogodilo da je čvarak skuplji od kobasica, a one se danas mogu kupiti i za 12-16 eura. Čvarci su se nekada na selu bacali kao nusproizvod. Njima su se hranili i psi, nikome nisu trebali – tvrdi naš sugovornik, napominjući kako je svinjogojstvo ciklus za ciklusom, a prodaja ne ide.
– Zakolješ li svinju na "vlastitom gospodarstvu", ni susjedu ne smiješ prodati ni grama, milijun je problema s kojima se nitko ne želi uhvatiti ukoštac, a kako su svinje sve teže i za njih je sve manje prostora u svinjcima koji su predviđeni samo za prasad, ima već i kanibalizma. Resorni ministar do sada je tek stigao narediti odstrel divljih svinja. Priča se o specijalnom ratu i, pazite, nakon 27 mjeseci otkako živimo s ASK-om, netko razmišlja hoće li angažirati policiju i dignuti dronove da vidi koliko je divljih svinja, koje su najveći prijenosnici ASK-a. Ili neće? Pa nakon 27 mjeseci trebali smo i NASA-u angažirati da nam pošalje snimke iz svemira do posljednjeg papka koji imamo u Hrvatskoj – ljuti se Golubović, prema kojemu su za sve to izgubljeno vrijeme trebale zaživjeti prve mini klaonice na terenu, koje su od strateškog interesa i već su bile dogovorene s bivšom ministricom poljoprivrede Marijom Vučković. Dvije su planirane u kršu i tri u Slavoniji kapaciteta stotinjak grla tjedno ili oko 5000 kroz godinu ili u najfrekventnijim mjesecima za svinjokolju, čime bi se prevenirala i ilegalna držanja i ilegalna klanja te najbolje pratila zdravstvena ispravnost i sljedivost mesa te ozakonila sva proizvodnja na farmama, da ništa ne promakne. Ostaci nakon klanja završavali bi u kontejneru za Agroproteinku umjesto, kod nekih, u okolišu, pa bi se i tako preveniralo moguće širenje ASK-a. Ovako, svaki dan je samo sve više zabrana i sve manje mogućnosti za plasman na tržištu.
– Ovako, s domaćim svinjama, izuzmemo li tov uvoznih, pokrivamo svega 30-35% vlastitih potreba, 50-ak s uvoznima. I možda 5% izgubljene populacije zbog ASK-a i nije puno, kako kaže ministar, no svakom uzgajivaču je to 100% – poručuje Golubović, siguran kako ćemo, ako ne i čvaraka, barem odojaka imati za novogodišnje blagdane. S obzirom na "električni rat" EU i Kine, odnosno da je Kina zbog podizanja carina na svoje električne automobile podigla carine i smanjila uvoz europske svinjetine, barem se, tvrdi Golubović, ne moramo bojati da ćemo ostati bez uvoznog svinjskog mesa i odojaka, iako će domaći, što je apsurd, ostati u svinjcima i neprodani.
– Na EU tržištu puno je viška – mi je zovemo BMV svinjetina, koja asocira na prestiž, a zapravo je kratica za blijedo, mekano i vodenasto meso – pa bi cijene – tvrdi Golubović – mogle padati, a ne rasti. Već prošlog tjedna to je bilo 10 centi za kilogram žive vage. Na burzi se sada kilogram žive vage prodaje za 1,45 eura. Ako se dogodi rast cijene mesa u Hrvatskoj, krivca treba tražiti u trgovcima i distributerima, poručio je. Zbog eutanazije 10.000 svinja u Sokolovcu ostat će pak neprodano i stočne hrane s minimalno 1500 hektara, koja je sada višak i dodatni problem. Direktor Croatiastočara Branko Bobetić kaže kako je zbog golemih tržišnih poremećaja nezahvalno bilo što prognozirati. Lani je u Hrvatskoj legalno, odnosno u klaonicama, zaklano 100 tisuća domaćih odojaka i 174 tisuće uvoznih, od čega u prosincu 36.000 domaćih i 31.000 iz uvoza. Što će se dalje događati, nitko ne zna.
– ASK nije mačji kašalj. Hvatati se ukoštac s time u našim uvjetima nije jednostavno. Problemi na tržištu vrlo su ozbiljni, a proizvodnja nam i dalje pada – upozorava te dodaje kako su trenutačne cijene u EU, koliko god one padale, i dalje iznad petogodišnjeg prosjeka zbog raznih turbulencija na tamošnjem tržištu – COVID-a, hiperinflacije... Cijene svinjskih polovica zadnja 3-4 mjeseca padaju jer je stočna hrana jeftinija. Veliki prerađivači u EU vrše pritisak na farmere da spuštaju cijene, a to najbolje koriste trgovci koji su najjača karika u ukupnom prehrambenom lancu – zaključio je Bobetić.
– S obzirom na probleme s ASK-om, cijene čvaraka od domaće sirovine možda i rastu, no kako već 12 godina za čvrsto masno tkivo za čvarke imamo sigurnog dobavljača iz Danske, čije su cijene stabilne, ni mi zasad, nasreću, nemamo potrebu za poskupljenjem – kaže Miroslav Mataušić, čija je samoborska tvrtka poznata na tržištu po brendu čvaraka Dr. Pigley. Njegova je cijena, tvrdi, ista već dvije-tri godine, pakiranje običnih na polici od 200 g stoji 3,50 do 4,50 eura, a toliko i delikatesni u pakiranju od 120 g. Čvrsto masno tkivo sirovina je koja se koristi za čvarke, kobasice i paštetu, a svinje su u zadnjih 10-ak godina sve manje masne jer se tove zbog mesa, objašnjava Mataušić. Sirovina je tako u određenom postotku deficitarna. Ovisno o potražnji u ljetnim i zimskim mjesecima, cijena joj može varirati 10-20% gore-dolje, ali nađe je se, zaključio je.
Članak kao da je čvarak osnovna životna namirnica o kojoj ovisi prehrana stanovništva.