Ramzan Kadirov, vladar Čečenije, javno se hvali da njegove snage gore od želje za borbom u Ukrajini. No u stvarnosti sustavno izbjegava slati veći broj Čečena na frontu i čuva svoje ljude od pogibije u ime 'ruskog svijeta'. Na kraju avenije Putina u Groznom stoji golemi „Memorijalni kompleks slave“ posvećen Akhmadu Kadirovu, ocu sadašnjeg vođe. U obližnjem muzeju izloženi su portreti Čečena koji su ginuli boreći se na ruskoj strani. Upečatljivo nedostaju portreti onih koji su poginuli u ratu protiv Ukrajine. Kadirov se na sastanku s Vladimirom Putinom u travnju 2026. hvalio da je Čečenija obučila i poslala više od 70.000 vojnika. Da je to točno, to bi značilo otprilike 9 posto cjelokupnog muškog stanovništva republike i jednu od najviših stopa mobilizacije u Rusiji. No podaci nezavisnog projekta Mediazona pokazuju da je do 10. srpnja 2026. u ratu poginulo samo 539 Čečena. To čini tek 0,2 posto ukupnih ruskih gubitaka, iako Čečenija čini 1,1 posto stanovništva Rusije.
Izvor blizak čečenskom vodstvu rekao je za The Economist: "Bez obzira na to kakve interese Moskva ima u Ukrajini, mi smo od njih udaljeni cijeli jedan svijet". Isti izvor tvrdi da su čečenskim borcima u sastavu postrojbi 'Ahmat' navodno naredili da se „ne trude previše i da paze na sebe“.
Nakon dva brutalna rata koje je Rusija vodila protiv Čečenije, malo je Čečena spremno ginuti za ruske interese. Kadirov to savršeno razumije. Iako se javno predstavlja kao najvjerniji Putinov saveznik, nema želju žrtvovati svoj narod radi kremaljske ideologije. U zamjenu za javnu lojalnost, Kadirov je dobio više ovlasti nego bilo koji drugi ruski guverner. To mu omogućuje da rat u Ukrajini pretvori u prednost: regrutira volontere iz drugih regija pod zastavom „Ahmata“, čuva svoje elite i klanove, te osigurava obilne federalne subvencije.
Jedini znakovi rata u Ukrajini u Groznom su razasuti plakati za novačenje u vojsku i divovski ekrani koji oglašavaju popuste na stanove u novoizgrađenom Putinjskom okrugu za „sudionike Specijalne vojne operacije“. Kadirovi govori puni su ratobornosti prema Zapadu i obećanja odanosti Vladimiru Putinu. „Spremni smo napredovati u bilo kojem smjeru koji odredi Vrhovni zapovjednik... [naše] specijalne snage doslovno gore od želje da izvršavaju vrlo složene naredbe“, rekao je Kadirov 18. srpnja. Ranije je tvrdio da je Čečenija u rat poslala preko 70.880 boraca, što je 9% muškog stanovništva republike.
Prema Mediazoni, neovisnom ruskom mediju koji vodi evidenciju o ruskim vojnicima poginulim u akciji, broj poginulih Čečena iznosio je samo 539 od 10. srpnja. To je 0,2% ukupnih ruskih gubitaka, iako Čečenija čini 1,1% ruskog stanovništva. Objašnjenje za ovu razliku je znatna moć gospodina Kadirova da dobije ono što želi. Nakon dva brutalna rata koje je Rusija vodila između 1994. i 2009. protiv svoje nekoć nemirne sjevernokavkaske republike, malo je Čečena zainteresirano za vođenje rata u njezino ime.
Većina Rusa je umorna od rata, ali Čečeni imaju poseban razlog da ga ne vole. Mještani stariji od 35 godina sjećaju se bombardiranja i „operacija čišćenja“ (zločina) u stilu Buče koje su ruske snage provele u Čečeniji mnogo prije nego što su ih počinile u sadašnjem ratu u Ukrajini. Kadirov se borio uz svog oca na strani separatista u prvom čečenskom ratu sredinom 1990-ih, ali ga je Rusija kooptirala u drugom ratu, koji je započeo 1999. Starijeg Kadirova, bivšeg muftiju, Kremlj je postavio za čečenskog vođu, ali je ubijen 2004. Njegov sin vlada od 2007. Slomio je podzemni otpor zajedno sa svim drugim oblicima neslaganja (iako se teroristički napadi još uvijek događaju, rijetko) i osigurao je ogromne financijske subvencije od Moskve.
U zamjenu za svoju odanost, Kadirovu je dodijeljena veća moć nego bilo kojem ruskom guverneru. Do sada je učinkovito spriječio prisilno novačenje za rat u Čečeniji. To mu je omogućilo da rat okrene u svoju korist, jačajući svoj imidž "oca nacije" koji štiti svoje. Kadirovi pravi protivnici odavno su mrtvi ili u egzilu, ali on je iskoristio rat kako bi testirao odanost onih koji su smatrani sumnjivima. Apti Alaudinov, bivši zamjenik ministra u Čečeniji za kojeg se pričalo da kuje zavjeru protiv Kadirova, imenovan je za zapovjednika Akhmata, jedinice specijalnih snaga stvorene za borbu u Ukrajini.
Mnogi Akhmatovi borci manje su poznati po svojim podvizima u borbi, a više po svojim aktivnostima na društvenim mrežama. Videozapisi njihovih navodno herojskih bitaka često se snimaju daleko od prvih crta bojišnice. Čak ih i ruski vojni blogeri nazivaju "TikTok trupama". "Čini se da sudjeluju, ali im je naređeno da ne pretjeruju i da paze na sebe", kaže izvor blizak čečenskom vodstvu. Prema riječima Akhmatovog zapovjednika, samo četvrtina njegovih ljudi zapravo su Čečeni. Ostali su namamljeni izvan Čečenije novcem koji Kadirov dobiva iz Moskve.
"Ljudi nisu krivi što pokušavaju prehraniti svoju obitelj“, kaže Čečenka čiji se sin i nećak bore na ruskoj strani. Ljudi koje smatra nepoželjnima - kriminalci, rođaci oporbenih osoba, alkoholičari i homoseksualci - šalju se na front. Prema Novaya Gazeta, neovisnoj web stranici s vijestima, čečenske vlasti naredile su šefovima okružne policije da pronađu 25-50 ljudi mjesečno koje se može prisiliti da potpišu ugovor s ruskim ministarstvom obrane. Podmićivanje za izlazak košta između 250.000 i 500.000 rubalja (3.000-6.000 dolara).
Ipak, neki Čečeni odlučuju se boriti jer vjeruju u rat. Ilyas Dzhamalutdinov se prijavio odmah nakon invazije, sudjelovao je u zauzimanju Mariupolja, bio je ranjen i vratio se na front. Uvjeren je da ratove u Ukrajini i Čečeniji pokreću iste zapadne zemlje "koje su srušile Sovjetski Savez". Na svom mobitelu čuva staru fotografiju iz prvog čečenskog rata. Na njoj je okružen naoružanim muškarcima, a plavokosi šestogodišnjak s ozbiljnim izrazom lica drži automatsku pušku. Oružje mu je u ruke predao otac, koji se borio na strani ruskih snaga protiv onih koji su tražili čečensku neovisnost. Oko 30 godina kasnije, otac mu je blagoslovio odluku da se bori u Ukrajini. Gledajući sebe na fotografiji,kaže: "Sve što sam vidio u životu je rat". Dok se na frontu troše vojnici iz siromašnijih ruskih regija, Čečenija ostaje relativno pošteđena. Kadirov i dalje glumi najgorljivijeg ratnog jastreba, ali svoje ljude drži što dalje od vatrenih linija.
Otvori KEKS Pay
Kadirov je ruska marioneta i izdajica vlastitog naroda. On uživa u bogatstvu dok vlastiti narod drži u ruskim okovima. Takav je bio i onaj Janukovič u Ukrajini dok ga Ukrajinci nisu istjerali. Sa rusima je nemoguće imati ravnopravne odnose.