Kipo je novinar studentskog lista početkom 80-ih, veseo je i neopterećen zagrebački šarmer, brz na jeziku, voli se zabavljati, u vojsci je previše opušten pa zna "fasovati" zbog krivog izbora riječi. On je simpatičan mladi lik iz razdoblja novog vala kada je Zagreb bio idealno mjesto za jednog 20-godišnjaka – tako nam Filip Riđički opisuje svoj lik Voljena Kipčića zvanog Kipo kojeg glumi u HRT-ovoj seriji "Crno-bijeli svijet" koja se počinje prikazivati 2. ožujka.
Fasciniran pisaćom mašinom
O slikovitom vremenu 80-ih u kojima se kreativna umjetnička energija metropole odvijala na potezu Zvečka, Kulušić, Lapidarij, poštapalicama koje su tada bile "in" i o modnom izričaju tog doba na setu serije slušao je od starijih kolega, a dobar izvor informacija i pomoć pri stvaranju lika Kipa Filipu je bio i tata.
– Prvi instinkt u pripremama za seriju bio mi je nazvati starog i pitati ga kako su se tada mladi zabavljali u Zvečki. Ono što mi je on rekao, ali i drugi koji su mladost proživjeli u tom periodu, stvorilo mi je sliku kako su svi mladi tada bili nadobudni u nekom pozitivnom, a ne bahatom smislu. Možda idealiziram, ali imam dojam da je sve bilo pozitivnije i jednostavnije – kaže glumac i s oduševljenjem nam hvali scenografiju, rekvizite i garderobu koja je autentično oživjela to razdoblje.
– Zvečka i prostorije Studentskog lista izgledaju kao preslika fotografija s početka 80-ih. Zanimljivo mi je bilo snimati scene u vojarni jer nisam bio u vojsci pa je bilo super nositi vojnu odoru i pušku koju sam u seriji i prvi put primio u ruke. Fascinirale su me i pisaće mašine što je izluđivalo tonce jer sam stalno kuckao po njima, pa sam si čak i pisao dijelove teksta – kaže Filip. Redukcija struje, vožnja parnim i neparnim danima te slične slike svakodnevice 80-ih bile su mu poznata stvar iz priča starijih, ali ipak je neke stvari doznao tek na snimanju.
– Nisam znao za dvojne linije, odnosno dijeljenje telefonskog broja s drugim kućanstvom. U čudu sam slušao kako nazoveš prijatelja, a javi ti se, recimo, njegov susjed. Mislim da će zato ovu seriju stariji gledati s dozom nostalgije, a mlađi s dozom znatiželje – kaže Filip.
Poput većine glumaca mlađe generacije, i Filip je prve glumačke korake napravio u ZKM-ovoj dramskoj grupi.
– Kao mali pokazivao sam sklonost glumatanju, a kako sam bio poprilično hiperaktivan, majka je odlučila tu moju energiju ukrotiti i upisala me na ZKM-ovo učilište. To je bila jedina stvar za koju sam stvarno zapeo jer sve ostale aktivnosti kojima sam se do tada bavio dosadile bi mi nakon tri dana – prisjeća se Filip, danas student pete godine ADU. Svoj veliki debi na malim ekranima imao je prije deset godina u tada popularnoj sapunici "Zabranjena ljubav", ulogu je kaže dobio slučajno.
– "Zabranjena ljubav" ostavila je trag i sigurno će me dio publike i dalje percipirati kao Matiju iz te sapunice. Zasigurno će postojati i oni koji će reći: "A on je počeo u sapunicama", a nekima to neće biti problem. Rad na tom projektu ne bih mijenjao jer bez te sapunice ne bih bio tu gdje jesam, a puno sam naučio u tom procesu – kaže Filip.
Lagao i postao bubnjar
Baš kao što se igrom slučaja našao u sapunici, na sličan način postao je i bubnjar, danas svira u bendu Orvel.
– S bubnjevima sam počeo slučajno. Frend me na blef pitao hoćeš svirati bubnjeve kod nas i ja sam odmah pristao, lažući ga pritom da znam svirati, a zapravo nisam imao pojma o tome. Na probi sam se izvlačio da nisam čuo stvar i kako sam umoran, ali na kraju je ispalo da mogu i da znam svirati bubnjeve – kroz smijeh će glumac.
Od prvog honorara u sapunici kupio si je upravo bubnjeve, a ostatak novca trošio je na stvari koje su mu bile gušt poput putovanja koja su mu, uz pisanje kratkih priča, velika strast pa se i njegovi planovi i snovi razvijaju u tom smjeru.
– Volio bih napisati malo ozbiljniju kratku priču jer to volim, volio bih napraviti radiodramu. Naravno, putovanja su san, htio bih otići na Island i automobilom napraviti rutu od New Yorka do San Francisca pa neko vrijeme živjeti u Berlinu.
i onda sam brzo skužio da se isplati, pun džep maraka, ne pita te nitko ništa, babe zadovoljne, ja još više, a tita i partiju, tko ih hebe, ostavi se njih i ne diraju te za devize ni kavu ni ostalo