Domaća kina pogodio je još jedan potencijalni domaći filmski hit – “Projekcije” Zrinka Ogreste. Radnja prati ekipu stručnjaka na edukaciji iz grupne psihoterapije. Jedni druge poznaju kao svoj džep i samo se čeka da se dogodi taj dan u kojem su svi nervozni i u kojem sve krene krivo. I dogodio se. Jedan od likova je i glumica Ksenija Marinković, već 25 godina zaposlena u ZKM-u, koja je odvojila vremena da nam ispriča nešto o filmu, životu, pripremama za uživanje poslije 48. godine života, strahovima i svojim neobičnim znanjima.
Nije me ničega strah
Jeste li pogledali film u cijelosti?
– Lani u Puli i jako mi se sviđa. On je fino, sitno vezivo, a takav način komunikacije i razmišljanja kojim se bavi u zbilji nas tek čeka jer svi mi još imamo prevelikih egzistencijalnih problema da bismo vodili više računa o svojoj duši.
Tko ste vi u filmu?
– Psihijatrica Alemka koja ima, kako smo ga iz zezancije prozvali, sindrom Kalimera. Dakle, kao i liku iz crtića, i njoj je sve nepravda. Stalno se buni i vječno je nezadovoljna jer je nezadovoljna sama sobom. Skrivajući svoje mane, otkriva ih i dosta je komična u tom ozbiljnom filmu.
Jeste li vi u životu Kalimero?
– Kako kada, znam biti.
Redatelj filma Zrinko Ogresta priznaje da je bio na psihoterapiji, i scenaristica filma Lada Kaštelan... Kako vi gledate na nju?
– Kada mi je trebala, išla sam i ja. Sreća je da mi nikada nije trebala dugo jer sam optimist pa se brzo izvlačim iz negativnih stvari. Kome je potrebna, neka ide jer s terapijom je lakše i toj osobi i onima koji je okružuju.
Psihoterapija nije sama po sebi radnja filma, ona tek otkriva teme koje postaju radnjom filmova. E pa koje filmske radnje i uloge vas trenutačno zanimaju?
– Tip filmova kao što su “Projekcije” koji govore o ljudskoj psihi i koji kao da oživljavaju 60-te godine filma kada su vladale intimne priče i odnosi... to mi je jako interesantno. O nekoj konkretnoj ulozi nikad nisam sanjarila, ali sada smo u teatru radili predstavu “Bergmanove žene” koja se bavi odnosom dviju žena, medicinske sestre i operne zvijezde koja je ostala bez glasa, i time kako se frustracije jedne prebacuju na drugu. U tome uživam.
Kako ste uopće počeli glumiti?
– Nije došlo iz obitelji jer moji su ekonomisti. Na putu od škole do kuće u Virovitici svaki dan sam prolazila pokraj kazališta i kao osmogodišnjakinja ušla, upisala se i ostala u njemu do 18. godine. Na prijamni sam išla na pravo, socijalni rad i psihologiju, ali i Akademiju, pa kako sam prošla i na njoj, ostala sam. Roditeljima je bilo žao što nisam izabrala '‘pravi posao'’, ali kada su shvatili da sam jako sretna, postali su sretni i oni.
Odlazite li još u Viroviticu?
– Ne, tamo više nemam nikoga. Iako, uz nju me vežu škola, odrastanje, divno smo živjeli tih godina. Sjećam je se kao čiste romantike pa je bolje ne kvariti sjećanja sadašnjošću.
Na prvu se činite cool, a kažete da ste temperamentni. Doimate se hrabro pa pročitam da se bojite kila i seksa...
– Ma to se kod mene mijenja brzinom munje, sada sam u fazi kada nemam ni jednog straha.
Od glumaca obično traže da za ulogu drastično smršave ili da se udebljaju. Vi ste jedina koju su redatelji molili da se ne mijenja.
– Da, jer sam baš takva kakvu trebaju, idealna! Šalim se. Ali shvatila sam da mi ti moji kilogrami u poslu zbilja često idu u prilog i tu ne mogu biti nezadovoljna.
Svi na tai chi!
Učili ste svirati balalajku, plesati trbušni ples, albanski jezik... Koje vam je od tih znanja najbizarnije?
– Nema tu ništa bizarno, sve me to jako veselilo, a bilo je nužno za posao. Bilo je ludo i učiti svirati harmoniku, a sada su me oduševili bubnjevi koje sam učila s profesorom za predstavu “Žuta crta”. Već dva mjeseca s mentoricom učim francuski za predstavu na francuskom jeziku. Učila sam svirati i violončelo, a balalajka me opsjedala i prije nego što sam je svladala za predstavu. Ipak, ne dogodi se da neki od tih instrumenata zasviram na tulumu zato što nema tuluma!
Imate li plan što morate napraviti prije 50. godine?
– Samo to da od sada nadalje moram maksimalno uživati. Nemam neostvarenu ni jednu veliku ambiciju i to mi je sada jedini posao pa se mogu prepustiti toj novoj fazi života.
Nikada ne idete na godišnji odmor. Hoćete li to ove godine promijeniti?
– Nisam bila 12 godina. Ipak, lani mi se dogodio odmor od mjesec dana. Samo sam spavala, gledala televiziju, hodala oko Jaruna i bilo je divno. No ove godine opet neću na godišnji.
Što vas je u 2013. kao građanku Hrvatske posebno uzrujalo?
– Referendum i novac potrošen na njega. To je trebalo uložiti u bilo što samo ne u to.
Da dobijete vlast, što biste prvo izmijenili?
– Apsolutno sam nekompetentna za bilo koju vrstu vladanja jer ne znam ništa o privredi, ništa o ekonomiji... Mogla bih jedino odrediti da svi prije posla moraju pola sata na tai chi da se uravnoteže.
S kojom biste ličnošću rado na kavu?
– S kraljicom Elizabetom, Ivanom Orleanskom... Pitala bih ih kako su tako jake, kako mogu, odakle im snaga...
>>Aleksandar Stanković sa suprugom Željkom pogledao 'Projekcije'
