U Vatikanu očito nemaju ni sluha ni pameti za ono što se događa u Hrvatskoj, a što je iniciralo slučaj Dajle. Tvrdoća kojom nastupa kardinal Tarcisio Bertone, štiteći isključivo interese talijanskih benediktinaca, ne govori samo o želji da njima osigura materijalnu dobit nego i o načinu funkcioniranja najvišeg crkvenog vrha. I to zabrinjava.
Čudi, dakako, i činjenica da se Sveta Stolica tako grubo (i nevjerojatno brzo) postavlja na jednu stranu, tj. da preferira isključivo talijanske benediktince, a ne jednog biskupa i njegovu biskupiju.
U nekim drugim slučajevima posve je drukčije. Ne mora se ići dalje od Crkve u Hrvata i prisjetiti se tzv. hercegovačkog slučaja, koji se isprepleo s fenomenom Međugorja.
Vatikan je ondje stajao upravo uz biskupa jer je biskup stup Crkve. I nije žurio, štoviše uvijek se protek vremena uzimao kao najkvalitetnija kategorija za budućnost i tako teških sporova. Međugorje bi odavno bilo priznato da Vatikan nije poštovao stav biskupa Perića.
U slučaju Dajle sve je drukčije. Zašto? Da su se benediktinci odlučili vratiti u Dajlu, još bi bilo i jasno. Ali ovako... Ovako se čini da iza svega stoji nečiji golem interes. Toliko velik da ga jedan Bertone mora osobno braniti i postati “župnik” u Dajli. I zaratiti i s državom i s narodom koji uz Svetu Stolicu veže isključivo ljubav. Drugih interesa tu nikada nije bilo.
Novinar Pavičić izvrće istinu. Međugorje i Dajlu ne spaja ono što dotično predmnijeva već ih spaja nešto asvoim drugo. Spaja ih pohlepa Biskupa, istarski biskup kao i Mostarski imaju samo pohlepu. Istarski je odmah prodao zemlju za golf teren a mostarski izgradio mljekaru. . Redovnici u Hercegovini kao i Benediktinci su živi sveci.