SUB. 12. 7.
Bijeda
sveučilišta zove se – Bologna
Eto u Hrvatskoj prvih bolonjskih prvostupnika, ali ih u nekim
djelatnostima nitko neće. Komentira se uglavnom (ne)mogućnost da se
zaposle, postotak onih koji će nastaviti studij, nesklad potreba
tržišta i broja studenata na nekim fakultetima. S prvim
prvostupnicima u nas pojavila se i knjiga “Teorija
neobrazovanosti” Austrijanca Konrada Paula Liessmanna, u
kojoj ima i ova rečenica: “Bijeda europskih visokih
škola ima svoje ime: Bologna”.
Svakidašnje slavljenje “društva
znanja” i “bolonjskog procesa”, koje ne
silazi s usta političara i sveučilišnih reformatora, knjiga
prikazuje kao obmanu, kao poraz obrazovanja pred
iskoristivošću, ekonomskom usmjerenošću, novcem,
pretvaranjem sveučilišta u poduzeća, evaluacijom, kontrolom,
rangiranjem, pomamom za medijskom afirmacijom, suzbijanjem
znanstvene slobode, autonomije i stvaralačke dokolice u kojoj se rađaju
duhovne vrijednosti. Usto što “bolonjski
proces” sve nivelira i dokida akademske nacionalne
posebnosti, događa se deprimirajući paradoks: u svijetu liberalnih
fraza ljudi više – nemaju izbora! Kad, dakle,
svaki idući put od Primorca i Sanadera čujete sintagmu
“društvo znanja”, prevedite je u
– društvo neobrazovanosti!
NED 13. 7.
Sanader
i Mesić – dernek svaki dan
U kakvu su srodstvu proštenja, derneci, kirvaji, kirbaji...
i europske i svjetske integracije kojima teži hrvatska vlast? Odakle ta
silna potreba Sanadera, Mesića i mnogih drugih hrvatskih političara da
sve nevolje u kojima živi Hrvatska pomaknu u sjenu koju će na njih
bacati gotovo svakidašnja
“integracijska” paradiranja političkoga vrha po
europskim i drugim metropolama. Kako javni postupci i političke
predstave ne padaju s neba nego su im korijeni u nekim tradicijama, bit
će da glavni motivi hrvatske politike dolaze iz naslijeđa
proštenja, derneka, kirvaja, kirbaja..., gdje se
zaboravljaju životne tegobe, gdje se veseli, slavi, pjeva, jede i pije.
I gdje uvijek pred očima sela zablistaju najljepši momci i
najljepše cure, kao na primjer, Mesić i Carla Bruni na
derneku u Parizu na kojem je Hrvatska primljena u Mediteransku uniju.
Po onome što su nam priopćili političari i specijalni
izvjestitelji iz Pariza, nikome nije jasno što taj primitak
(bez referenduma i Sabora) za Hrvatsku znači, ali da je bio kirvaj
– bio je! Razlika je između naroda i političkog vrha u tome
što narod godišnje ima tek pokoje
proštenje, a Sanader i Mesić derneče – svaki dan!
PON. 14. 7.
Idoli
s moralnoga dna
Po radoznalosti, poklonstvu, adoraciji i svjetskom odjeku – s
kojim događajem, s kojim rođenjem je usporedivo rođenje blizanaca
Angeline Jolie i Brada Pitta? Naravno, s rođenjem Isusa Krista! Ako se
Krist rodio da iskupi čovjekove grijehe, ti su blizanci rođeni da
“iskupe” svu ništavnost u kojoj živi
(zapadni) svijet. Glumci su danas “posljednji veliki mitovi
moderniteta” (Baudrillard), idoli koji “ne
predstavljaju ništa” nego su samo
“zarazna slika”. Dugo su pak u Europi
bili dno društva, prezreni svijet kojeg se klonio svak tko
je do sebe držao. No danas kao varalice s ekrana, s ulogama u filmovima
gdje glume idealizirane likove kojima su u vlastitom pokvarenom životu
potpuna suprotnost, sa svojim bogatstvom, glamuroznim životom i
svakidašnjom nazočnošću u medijima oni su
suvremena božanstva ravna onima iz starih poganskih svjetova. Činjenica
da se njihovoj moći, razuzdanosti, preljubima, rastavama, ovisnosti o
drogi, međusobnim ubijanjima, spletkama, osvetama, olimpskim trudnoćama
i olimpskim porođajima u javnosti daje prvorazredno značenje znak je da
i inače svijetom vladaju ljudi s društvenog i
moralnog dna.
UTO 15. 7.
Zašto
bi Mesić poricao...
Naši prijatelji Hrvatska i Srbija trebaju se ohrabriti
– tim nas riječima na istoj stubi sa Srbijom u usponu u EU
vidi Sarkozy. Dugačku čestitku novoj,
“proeuropskoj” vladi u Srbiji poslao je i
deomokratski kandidat za predsjednika SAD-a Obama: bude li izabran,
nastojat će da se SAD i Srbija “vrate zajedničkim
vrijednostima i međusobnom poštovanju koji su nas tako dobro
služili u prošlosti”. Je li među tim vrijednostima
i američko odlikovanje četničkom koljaču Draži Mihailoviću? Moglo bi i
biti, jer je četništvo u Srbiji ionako rehabilitirano, od
čega ne odudara ni Miloševićev nasljednik Ivica Dačić,
glavni Tadićev partner u “proeuropskoj” vladi: u
glasilu svoje partije objavio je kartu na kojoj je granica Hrvatske sa
Srbijom na liniji Vukovar – Virovitica – Karlobag.
Ni Sarkozyja ni Obamu zacijelo ne smeta ni Tadićevo nedavno
izjednačavanje Mladića i Gotovine. Dakle, i u
“proeuropskoj” Srbiji sve je manje razloga da Mesić
poriče kako je pjevao “Juru i Bobana”!
SRI. 16. 7.
Nove
poruke Haagu iz Hrvatske
Hrvatski branitelji koji žele osnovati političku stranku i na čelo joj
dovesti Antu Gotovinu očekuju da će general uskoro na slobodu, pa ga
stoga osudite na što dužu kaznu! To je poruka Haagu iz
napisa o toj stranci, o kojoj ništa ne znaju ni Gotovina, ni
njegova obitelj, ni njegovi odvjetnici. Ako bi Thompson navodno trebao
biti glavni brend stranke te ako je navodno podupire Crkva, onda je
očita aluzija na trojnu spregu: ustaštvo – ratni
zločini – katolicizam. Ti su napisi nastavak sličnih napada i
na Crkvu i na Gotovinu, kojih je posljednjih godina bilo u obilju.
Sjetimo se samo kako su u istoj novinskoj kući prvo objavljivani
tekstovi o strašnom Gotovininu kriminalu u Francuskoj, o
suđenjima i presudama koje su mu tamo izrečene, a zatim su objavljeni
tekstovi koji su ta suđenja i te presude opisali kao
namještaljke. Sjetimo se također optužbi Carle del Ponte
protiv Vatikana i tvrdnji da se Gotovina skriva kod franjevaca, gdje su
onda za njim njuškali i Sanaderovi psi. Kako suđenje u Haagu
za Gotovinu teče povoljno, treba izmišljati nove
“dokaze” koji bi mu otežali poziciju optuženika!
ČET. 17. 7.
Od
koga je oslobođena Lepoglava
Partizani, s Radom Bulatom na čelu, i ove su godine obilježili
obljetnicu “oslobođenja Lepoglave”. Iz Lepoglave mi
piše jedna čitateljica, citiram: “Toliko su
bezobzirni da na pozivnicu stavljaju zvijezdu petokraku, 'kapu na tri
roga što se bori protiv Boga’ i pavlinsku crkvu
Bezgrešnog Začeća koju su ti isti 'osloboditelji’
1945. htjeli srušiti! Taj spomenik fresko slikarstva,
sakralne kulture nulte kategorije, držali su zatvorenim 45 godina! Ti
isti 'osloboditelji’ toga pitomoga zagorskoga mjesta
oslobađali su Lepoglavčane (kao i cijeli hrvatski narod) od njihove
crkve, pavlinskoga sveučilišta, znamenitih pavlina Ivana
Belostenca, Ivana Rangera, Hilariona Gašparotija, biskupa
Bratulića, Milana pl. Šuflaya, kardinala Stepinca, svega
što je u Lepoglavi bilo i ostalo hrvatska i europska
kulturna i sakralna baština.” I još
jedna rečenica: “O tome kako su 'osloboditelji’
Lepoglavu od 1945. do1990. pretvorili u mučilište i
gubilište hrvatskih političkih osuđenika napisao je sve dr.
Augustin Franić iz Dubrovnika, sam njihov uznik. Zašto nitko
od 'osloboditelja’ nije optužen za mučko ubijanje i stradanje
hrvatskih domoljuba u Lepoglavi?”
PET. 18. 7.
Fukare
i “Mlečani” protiv Keruma
Eto nam sindikati postaju UNESCO, HAZU, zavodi za zaštitu
spomenika kulture... Dakle, turistički se sindikat oštro
usprotivio prodaji zagrebačkog hotela “Esplanade”
Željku Kerumu, jer bi to bila propast zaposlenih ali i
“kapitulacija Zagreba pred kapitalom bez duše,
povijesti, kulture i tradicije”. Baš me zanima kad
su to kapital pokretali “duša, povijest, kultura i
tradicija”! U sjajnoj knjizi “Protiv
oligarhije” Webster Tarpley opisuje Venciju kao
najzločinačkiju europsku državu koja je nanijela neizmjerna zla upravo
europskoj kulturi, pa ipak će najveći slavitelj Venecije u Hrvatskoj, u
društvu s jednim sarajevskim dezerterom, notornim suradnikom
obavještajnih službi u Jugoslaviji i romansiranom fukarom,
nedavno u ime kulture započeti hajku protiv moguće Kerumove kupnje
“Esplanade”. Što i njima i sindikatu
smeta kod Keruma? Ne njegov primitivizam, nego njegovo pučko
podrijetlo, prirodno domoljublje, neporeciv poslovni talent i
samoniklost u svijetu hrvatskog kapitalizma koji je gotovo cijeli
nastao iz sprega s negdašnjom
udbaško-komunističkom i novonastalom političkom moći.
TJEDNA INVENTURA
