Blatnjavim, uskim kolnikom s rupama i zakrpama stiže se u Novi Petruševec. Kao što neugledna cesta prati prugu, rijetke automobile koji ovuda prolaze prate kudravi psi bez markice. Prije dvije godine naselje na rubu grada bilo u fokusu javnosti jer je pokojni gradonačelnik Milan Bandić odlučio da u prenamijenjenu poslovnu zgradu naseli Rome iz derutnih baraka Plinarskog naselja. Dvije godine su prošle, a obitelji koje su ovdje pronašle svoj dom više nitko ne spominje.
Svi na rođendanu
U sivo svibanjsko jutro zgrada se na prvi pogled čini napuštenom. Uokolo su parkirani kombiji i automobili bez registracija, a pokraj njih potrgane dječje igračke i namještaj, ostaci nečijih dnevnih boravaka. Kada se priđe nešto bliže, iz poslovnih prostora adaptiranih u stanove začuje se glazba i cika djece. Njihove prve susjede, svekrva i snaha Vesna i Mirjete Milanović zajedno piju prvu jutarnju kavu. Kada su se Romi ovdje doseljavali, kažu, dio starosjedilaca je prosvjedovao. I one su u početku bile zabrinute, no odgajane su, kažu, tako da ne sude ljude po vjeri, boji kože i nacionalnosti pa su novopridošlice prihvatile vrlo brzo. A i drugi su susjedi s vremenom shvatili da nisu imali razloga za strah.
– Ovo je malo naselje, svi se poznajemo. U zgradi živi dvadesetak romskih obitelji i susjedi su nam kao i svaki drugi. Pozdravljamo se na ulici, moji se unuci s njima svaki dan igraju – govori nam baka Milanović. Prije korone, dodaje, njezin je unuk Patrik slavio rođendan i pozvana su sva djeca iz kvarta.
– Nabavili smo im trampolin na napuhavanje i cijeli dan su zajedno skakali, jeli, pili, družili se... Bilo im je super – veselo će ona. Romska djeca s njezinim unucima idu u školu, a kada dođe do dječjih svađa, kaže, rješavaju se bezbolno. Potvrđuje to i Mirjete, majka trojice dječaka koja se nakon udaje doselila iz Novog Zagreba.
– Djeca su nevina, nije ih briga za podjele – ističe. I ona je, kaže, zadovoljna susjedima, no smatra da obrazovne institucije ne čine dovoljno za romsku djecu.
– Mnogi ne završe osnovnu školu, koja je obvezna za sve. A i romskim obiteljima treba više prostora nego ovih 60-ak kvadrata koje imaju u zgradi jer nerijetki imaju više od desetero djece – ističe Mirjete. A da su uvjeti u kojima žive, blago rečeno, skučeni, uvjerili smo se i sami kada smo pozvonili na vrata obitelji Bajrić. Bračni par Tihana i Smajo ugostili su nas u svom skromnom, ali lijepo uređenom domu koji je mirisao na svježe oprano rublje. Iz druge sobe znatiželjno nas je mjerkalo njihovo desetero djece. Treća je prostorija prazna jer se u njoj ne može spavati zbog vlage, objašnjavaju nam supružnici pokazujući strop taman od pljesni. Zbog vlage, kažu, gotovo svi su dobili astmu pa sada moraju koristiti pumpice. Problem su i kupaonice u kojima su već prvih mjeseci popucale pločice, a muku im zadaje i kanalizacija koja često poplavljuje. Ipak, na smještaj se ne žale. Prije Petruševca, kažu, živjeli su među štakorima i žoharima u Plinarskom naselju. U usporedbi s time, kaže Tihana, ovo je penthouse sa pet zvjezdica. No, problem im stvaraju, dodaje, neki susjedi.
– Kada su nas selili ovamo, u jednoj su zgradi spojili ljude koji se prije toga nisu mogli smisliti. Naša djeca idu u školu i želimo da uspiju u životu. Ne učimo ih da svoje probleme rješavaju šakama, no u obiteljima mnogih naših susjeda nije tako – objašnjava. Život u zgradi, dodaje, sve je samo ne miran. Zidovi su tanki pa glasna glazba odjekuje do ranih jutarnjih sati, djeca su im često žrtve vršnjačkog nasilja, a situacija s koronom samo je pogoršala stvari jer mnogi ostaju bez posla i prisiljeni su ostati kod kuće.
– Ima onih koji rade probleme, a na kraju svi stradamo zbog toga. Najgori su tinejdžeri koji se prave važni – govori Smajo.
Kaos kad padne mrak
Hrvatske obitelji, dodaje, žive na gornjem katu zgrade i s njima nemaju nikakvih problema.
– Oni su nam kućni prijatelji. S Ivanom i Tonkom svaki dan pijem kavu, Tinin Dino i naš Ibi su nerazdvojni. Djeca nam zajedno odrastaju – ističe Tihana. No, kada padne mrak, kaže, uokolo zgrade zavlada kaos.
– Najmanje ga rade Romi iz naše zgrade, već dođu oni iz Kozari puteva i okolnih naselja – ljutita je ona. Zbog dobrobiti djece pak, Bajrići su u fazi preseljenja, a Grad im je, kažu, obećao kućicu na Trnjanskom nasipu.
Otvori KEKS Pay
Ma dajte molim vas...uz tu halu nalazi se kuca u kojoj zive moji stari baka i djed i svakodnevno im ti cigani sa balkona bacaju razno smece u dvoriste. Zvali smo policiju 3 puta i svaki put su rekli da ne mogu nista po tom pitanju...