U sveopćoj depresiji, praznini novčanika i obilju crnila i žutila u vijestima, zaprešićki penzići ne prepuštaju se lošoj vibri. Redovito odlaze na more i gore, u izletišta i svetišta, a od nedavnog otvaranja vrlo lijepog gradskog kluba u župnim društvenim prostorima uz novu crkvu, dva puta mjesečno organizira se predvečernje druženje.
To je zapravo veselica uz živu glazbu i dobru večeru, a u razdraganoj atmosferi nitko nikoga ne pita za godine ili društveni profil. Pleše se prema tjelesnim mogućnostima, zapjeva po koji od starogradskih \'\'evergrina“, a nisu nemoguće ni nove veze i simpatije. Je da se nitko ne previja oko metalne šipke, ali bi mladi iz noćnih klubova mogli doći pogledati kako život usprkos svemu može biti lijep i imati smisla.
