U čast posjeta cara Franje Josipa I. hrvatskoj prijestolnici 1895., na južnim padinama planine iskrčene su, kako stoji u planinarskom vodiču „Dekodiraj Medvednicu“ iz 2012. godine, vrlo velike prosjeke u obliku carevih inicijala, a osvijetljeni su bili i petrolejskim lampama kako bi se noću jasno isticali na padini. Te je godine otvorio i u Hrvatsko narodno kazalište, a Zagreb je, naime, prvi puta posjetio 43 godine prije toga. Točnije u listopadu 1852. godine. Bio je to tada događaj desetljeća, a narod se za 22-godišnjeg cara pripremao tjednima.
"Kad je početkom god. 1852. uveden u Austriji centralistički apsolutizam pošao je Franjo Josip I. na putovanja po cijeloj državi, da on i njegova vlada steknu što više simpatija u narodu. Tako je i u jeseni god. 1852. trebao posjetiti po prvi puta Zagreb. No njegov doček u Zagrebu nije ni izdaleka u narodnom pogledu bio jednak dočeku bana Jelačića, a u drugu muku zbog neprestanog kišovitog vremena skoro je sasvim promašio svoj cilj", stoji u Narodnoj starini tekst koji potpisuje kultni hrvatski športski djelatnik, književni povjesničar i publicist Franjo Bučar.
U nastavku piše kako je car od Varaždina do Zagreba putovao nešto više od četiri sata, a putem su posvuda, u njegovu čast, bili podignuti slavoluci.
"Tako u Toplicama dvije piramide s carskim i hrvatskim zastavama, carskim orlovima i poliamidnim napiscima. Po cijelom putu dočekivao je narod cara s gruvanjem mužara i burnim klicanjem. Kada je car i tri i pol sata stigao do Maksimira ili kako se je onda nazivao »Juljaves«, dočekao ga je službeno ban i generalitet s plemstvom. U Zagrebu se je tada okupila sva hrvatska i slavonska aristokracija, te je tu bio jedan knez, 13 grofova, pet baruna, 10 generala, te cijeli katolički i pravoslavni episkopat", piše Bučar.
Po cijeloj Jablanovoj aleji, dodaje, su stajali poredani vojnici, konjanici, a u Vlaškoj je cara dočekalo gradsko izaslanstvo. Odsjeo je pak u Banskim dvorima.
"Grad je bio sav iskićen hrvatskim i carskim zastavama, te nanovo popločen, a na Jelačićevom trgu bio je podignut novi zdenac s kandelabrom, kasnije prozvan Manduševac. Kiša je i vjetar cijeli dan harala, te je raspoloženje bilo vrlo slabo u narodu. Navečer je
imala biti rasvjeta, koja je ali bila otkazala, a u kazalištu je bila svečana predstava. Drugi dan je bila još silna kiša i vjetar, no na Jelačićevom, a osobito na Markovom trgu je još uvijek sve bilo živo jer je došlo vrlo mnogo stranaca u Zagreb. Zabava u Jurjavesi i rasvjeta se je opet morala radi ružnog vremena odgoditi", crtica je ovo iz povijesti prema Bučarevom sjećanju.
Ujutro se car zaputio prema vojničkom logoru na Črnomerec na razgledavanje te bio s vojnicima na misi. Navečer se išlo jesti, piti, pjevati i plesati te je na okupljnju i fešti car s mnogima i razgovarao. Treći dan u Zagrebu, kad se vrijeme razvedrilo, išlo se u obilazak Narodnog muzeja i parka Maksimir.
"Tako kod Mirne kolibe, koju su prekrstili u »Sretnu kolibu«, dočekale su cara djevojke u dalmatinsku narodnu nošnju obučene, te su ga darivale prekrasnim voćem iz voćnjaka. Kod Švajcarije su ga dočekale djevojčice odjevene kao Švajcarice i ponudila mu sira, mlijeka i cvijeća", piše Bučar. Nakon kasnog ručka u Banskim dvorima se na Markovom trgu priredila bakljada i serenada te narodni ples, a car se, uz rasvjetu koja je napokon bila osposobljena, provozao gradom.
"Bila je takova rasvjeta, kakove Zagreb još nije vidio. Najljepše su bile rasvjetIjene crkve Sv. Marka, Katarine i katedrala, kazalište i oba šetališta Južno i Sjeverno. U novinama se još napominju stanovite kuće, koje su se rasvjetom osobito odlikovale", stoji u Narodnoj starini. Tako je posjet caru i završio, a dan nakon toga krenuo je iz metropole prema Karlovcu.
Kamo srice da smo i danasu sastavu te slavne Monarhije