Police su sve praznije. Na odjelima se još uvijek prebire po vješalicama, gleda etikete, uzima “za uspomenu”. Još dva dana i zatvaraju se vrata zagrebačke Name u Ilici 4 do 6. Mjesta na kojem su generacije kupovale prvu školsku torbu, kaput za maturu, poklon za krštenje. Ušli smo unutra dok traje rasprodaja zbog zatvaranja. Ljudi dolaze, ali atmosfera nije klasična, ne osjeća se rasprodajna groznica. Vladaju tišina i znatiželja, kao neka vrsta oproštaja. “Svima je žao zbog Name. Ovdje godinama dolazim i naravno da sam tužan, vjerujem kao i mnogi Zagrepčani”, kaže nam gospodin kojeg smo zatekli na ulazu.
Ne skriva koliko ne ogorčen zbog prodaje. “Otkud privatniku toliki novac da uspije kupiti Namu? I to za više od 17 milijuna eura? Čuo sam da je tvrtka iz Solina, to je onda pitanje za njih.” U prodajnom prostoru zaposlenici rade do zadnjeg dana. Jedna od njih, voditeljica prodaje posljednjih godinu i pol, govori mirno i dostojanstveno:
“Jake su emocije ovih dana. Što možemo, došao je kraj, ali smatram da trebamo ipak biti na neki način sretni jer ostajemo kao zadnja generacija Name, trebamo biti ponosni na to. Ja sam ponosna. Osobno mislim da su i kolegice i kolege koji rade tu već četrdeset godina… mogu samo zamisliti kako je njima.”
O budućnosti ne zna gotovo ništa. “Nemamo još nikakvu informaciju. Ne znamo tko su budući vlasnici, oni su stekli pravo na zgradu, robu kao i na zaposlenike. Vidjet ćemo što će biti. Doslovno ne znamo ništa. Ni kad prelazimo, ni što ćemo dalje, ni koju robu ćemo prodavati. Mislim da ćemo sljedeći tjedan ipak nešto doznati.”
Kupci potvrđuju da dolaze više zbog osjećaja nego zbog popusta. “Nama je bila brend Zagreba, sada, nažalost, zatvaraju. Nažalost, sve što je dobro u Hrvatskoj i u Zagrebu se zatvara”, kaže nam jedan kupac. “Imamo samo strane lance koji iskorištavaju naše vrijednosti i resurse… u trgovini kao i u svim drugim djelatnostima.”
Neki su razočarani i cijenama. “Gledam i gledam te cijene... Prvo su ih podigli, pa onda stavili na popust od 30 posto. U inozemstvu se može isti artikl kupiti puno jeftinije. To je sve varka za kupce. Nažalost, naš narod nasjeda na laži i etikete s 30 i 40% popusta. Obične laži.” Druga gospođa dodaje: “Očito nema ništa ispod sto eura. Još nisam uhvatila nijedan artikl koji je ispod sto eura.”
Nama u Ilici službeno prodana: Kupac mora uplatiti 12 milijuna eura, evo o kome je riječ
I dok se raspravlja o postocima, prazne police govore same za sebe. Tekstil je gotovo razgrabljen. Na gornjim katovima još se mogu naći kućanski aparati.
Stube kojima su desetljećima prolazile tisuće ljudi danas vode prema tišini. Priča ove adrese počinje krajem 19. stoljeća kada ovdje posluje trgovina Kastner i Öhler. Između 1926. i 1928. zgrada dobiva monumentalno pročelje prema projektu bečkog arhitekta Alfreda Kellera, u duhu art decoa i “velikog grada”. Nakon Drugog svjetskog rata postaje Narodni magazin, skraćeno Nama, simbol maloprodaje i gradskog ritma.
Zgrada je 2024. upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. To znači da su pročelje, gabariti i bitni elementi interijera pod zaštitom. U stečajnom postupku koji sudski još traje zgrada je prodana tvrtki iz Solina koja je upisana kao ponuditelj broj šest, a ponudila je 17,25 milijuna eura. Uplaćena je jamčevina veća od pet milijuna eura. Novi vlasnik prema uvjetima mora preuzeti zaposlenike, njih oko 140, i zadržati trgovačku djelatnost najmanje dvije godine.
Stečaj nad društvom pokrenut je nakon dugotrajnog razdoblja financijskih poteškoća, blokada i nemogućnosti podmirivanja obveza. Sud je procijenio vrijednost nekretnine i raspisao javnu dražbu, a interes je, prema dostupnim informacijama, bio ograničen. Tvrtka iz Solina dala je najvišu i ujedno prihvaćenu ponudu. Riječ je o pravnoj osobi osnovanoj neposredno prije same dražbe, što je dodatno potaknulo interes javnosti i pitanja o stvarnim planovima središnje zagrebačke adrese.
Prema pravilima stečajnog postupka, kupac je bio dužan uplatiti jamčevinu te u zakonskom roku podmiriti ostatak kupoprodajne cijene. Tek nakon toga sud donosi pravomoćno rješenje o dosudi i omogućuje upis vlasništva u zemljišne knjige. Time se formalno zatvara jedno poglavlje za staru Namu, ali i otvara novo za prostor koji ima i komercijalnu i simboličku vrijednost.
Posebna stavka u uvjetima prodaje odnosi se na radnike. Novi vlasnik obvezan je preuzeti sve zaposlenike pod postojećim uvjetima rada i zadržati maloprodajnu djelatnost najmanje dvije godine. Upravo ta odredba zasad onemogućuje brzu prenamjenu prostora. Nakon isteka tog roka, mogućnosti su šire, no i dalje ograničene konzervatorskim uvjetima jer je zgrada pod zaštitom.
U javnosti se posljednjih tjedana spominju različiti scenariji. Od dolaska velikog međunarodnog modnog lanca do ideje o kombinaciji trgovine i ugostiteljsko-hotelijerskog sadržaja. Službene potvrde zasad nema. Zaposlenici čekaju informaciju, kupci komentiraju, a pravni proces još prolazi završne formalnosti.
Financijski gledano, 17,25 milijuna eura za zgradu na jednoj od najfrekventnijih lokacija u Zagrebu otvara i pitanje tržišne procjene. Stručnjaci za nekretnine ističu da je riječ o iznimno atraktivnoj lokaciji s velikim komercijalnim potencijalom, ali i visokim troškovima održavanja, obnove i prilagodbe suvremenim standardima. Monumentalno pročelje i velika unutarnja kvadratura prednost su, ali i obveza.
Za građane koji danas ulaze u Namu s vrećicama u rukama sve to zvuči daleko. Njih zanima trenutak. Još jedan prolazak pokraj izloga. Još jedan pogled na stepenice. Još jedna kupnja, makar simbolična. Što će biti nakon toga, još nitko ne zna. Spominje se dolazak velikog modnog brenda, govori se i o mogućem hotelu. Zaposlenici čekaju službenu informaciju. Kupci se opraštaju. Duh Name ne gasi se zatvaranjem vrata. On ostaje u rečenici koja se desetljećima ponavljala u Zagrebu: "Nađemo se kod Name."
Otvori KEKS Pay
trebala je otic u povijest još prije 25 godina a ne gomilat troškove i minuse ali neee kod nas sve ide na emocije pa nema veze ako se posluje s gubitkom