Upeklo je gadno, a ondje, uz prašinu, beton i buku strojeva, kao da je još i gore. Međutim, radnici na remetinečkom rotoru, koji kao da na svakom punktu imaju nekoga zaduženog za vodu, trčkaraju gradilištem poput mrava. Svako malo stubama kojima se inače spušta do budućeg podvožnjaka dolaze s praznim bocama i pune ih na obližnjem aparatu, a na trenutak s glava skidaju i kacige ne bi li obrisali znojna čela.
Bez ijedne ozljede
“Šljem, šljeeem!”, prekida odmah taj mali trenutak odmora uz vodu nadzornik radova koji sa skele promatra situaciju i hitro upozorava na sigurnost na gradilištu. Nema s njim šale pa i nama brzo govori da bez zaštitne opreme nemamo što “bauljati” gradilištem.
– Tko god je ovdje, tu je na moju odgovornost – viče sa skele, dok nam voditelj projekta rekonstrukcije rotora Goran Radić objašnjava kako u godinu dana radova na gradilištu nije bilo ozljeda. A radovi, ponosno nam pokazuje s istih onih stuba koje vode do podvožnjaka, odlično napreduju. Nazire se već potpuno buduća glavna spojnica istoka i zapada, odnosno Avenije Dubrovnik i Jadranske avenije, duga 280 metara, a planirano je da potpuno bude završena do jeseni, kako bi se za eventualno lošije vrijeme ostavile samo “finese”. Radi se zato punom parom i na +35 stupnjeva, u dvije smjene, i subotom.
– Nastojimo da se s poslom krene rano ujutro, a teže radove ostavljamo za predvečer. Dan je sad dug pa možemo tako – objašnjava Goran Radić i odmah dodaje da se glavni dio posla trenutačno obavlja upravo u budućem tunelu, koji se nalazi četiri metra ispod razine podzemnih voda. A baš one stvarale su radnicima probleme jer su prodirale u podvožnjak sve dok nisu sanirali sve rupe.
– Sad posao napreduje odlično. Sve ovo – zamahuje rukom – znalo je biti potpuno pod vodom. Kao četiri metra dubok bazen – pokazuje voditelj projekta i dodaje kako bi do listopada glavni pravac istok - zapad trebao biti gotov. Red će tada doći na nadvožnjake, što će značiti opet novu regulaciju oko samog rotora, koja bi se trebala uvesti negdje prije blagdana Svih svetih. Dio po dio sadašnjih pristupnih cesta tada će se morati zatvarati, ali na gradilištu smatraju da to građanima neće biti problem.
– I na sadašnju su se privremenu regulaciju svi brzo naviknuli i prilagodili. To smo i očekivali jer smo dvije godine radili na rasporedu obilaznih pravaca. Sve smo izračunali i za jesen, tako da nema mjesta panici – govori nam voditelj građevinskih radova na rotoru Mile Lulić, a Goran Radić odmah dodaje kako je protok vozila oko rotora sad čak i nešto veći nego prije njegova zatvaranja. Oko 11 tisuća vozila na dan prolazilo je samo jednim njegovim trakom prije početka radova, kaže Radić, dok ih sad prolazi oko 13.200.
– Vozila se broje svakodnevno, gradilište se fotografira, pišu se izvješća, snima se i dronom. Sve mora biti dokumentirano – kaže nam voditelj projekta rekonstrukcije najvećeg zagrebačkog kružnog toka, pa pokazuje i zašto sve mora biti crno na bijelom. Daje nam papir na kojem piše kako je ukupna vrijednost projekta 331,7 milijuna kuna, a gotovo 321 milijun dobiven je od Europske unije te od države. Ponosi se time, ne skriva to, pa ističe i da su ploče s informacijama o financiranju postavljene oko cijelog gradilišta te da su svi puno mirniji otkako je stigao novac.
Bit će na vrijeme
– Haj, haj – pozdravlja nas u tom trenutku jedan od radnika koji je stigao po vodu, a koji je, shvatili smo, jedan od 20 posto stranaca koji rade na rotoru. U nedostatku radne snage iz Hrvatske, u gradnji pomažu i Albanci, Makedonci, Ukrajinci, Indijci...
A upravo s juga Azije dolazi gospodin kojeg smo sreli i koji nam je odmah objasnio da su naša 34 celzijevca mačji kašalj.
– Kod nas su temperature ljeti više i od 45 stupnjeva, naviknuti smo raditi na vrućini – odgovara nam kad ga pitamo je li mu teško na žegi. Vremena za ćaskanje nema. – Sad no time – kaže i dodaje: – Must go, sad armatura.
Ključne je riječi, vidimo, svladao, a žurba nam je razumljiva. Rokovi za završetak rotora, govori nam voditelj projekta Radić, ni u jednom trenutku nisu mijenjani, odnosno planirano je da rekonstrukcija završi početkom sljedeće godine.
– Cilj je to bio od početka, držimo ga se i vjerujemo da ćemo uspjeti – govori Goran Radić.
Podsjećamo, nakon što preko ljeta završe radovi na novom podvožnjaku, ići će se s gradnjom novoga kružnog toka čija se geometrija ne bi posebno trebala mijenjati u odnosu na stari rotor. Posve novo, što se same regulacije prometa tiče, bit će to da će budući remetinečki kružni tok biti semaforiziran, a računa se da će njime prolaziti otprilike isti broj vozila kao i prije rekonstrukcije, odnosno oko sto tisuća dnevno. Stari je rotor inače okarakteriziran kao najcrnja prometna točka u gradu, na kojoj su se od 2007. do 2017. dogodile 1004 prometne nesreće.
Da ali niste rekli razliku vlaznosti zraka kod nas i u Aziji. Kod nas bude preko 90% dok tamo rijetko kada prelazi 60%. Lakse je podnijeti tamo 40 stupnjeva nego kod nas 30. Znam iz osobnog iskustva. P.S. novinar, educirajj se malo prije objavljivanja clanka