Postavili su 16 kilograma eksploziva, razlomljenog u 400 sitnijih komada, po svodu bazilike Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj, a danas ga točno u 13 sati i detonirali. U oblaku prašine tako je u povijest otišao dio neobarokne arhitekture koji datira s početka 20. stoljeća, objekta koji je stradao u prošlogodišnjem proljetnom potresu, ali i u onome koji se tik pred Novu godinu dogodio na području Petrinje. Svod je pretrpio znatna oštećenja pa je bio nesiguran, zbog čega ga je u procesu obnove trebalo ukloniti.
Sudjelovalo tridesetak ljudi
– Kontroliranu eksploziju svoda težine 150 kubičnih metara obavili su profesionalci. Nije bilo dodatnih vibracija jer su ispod postavljene automobilske i kamionske gume te na to još i šuta – objasnio je Božidar Ćurić iz Ravnateljstva civilne zaštite. U pothvatu je sudjelovalo tridesetak ljudi, što vatrogasaca, što policije i građevinara.
– Pokušali smo predvidjeti najgori scenarij, poput izvlačenja ljudi iz ruševina, te unaprijed pripremiti sredstva i opremu. Srećom, sve je dobro prošlo. Prašine je bilo vrlo malo na ulici jer smo zatvorili vrata pa kad se sve slegne, vidjet ćemo pobliže kakva je situacija unutar crkve – kazao je Siniša Jembrih, zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Zagreb. Cesta je bila zatvorena za promet, a policija je za “operacije” udaljila prolaznike u slučaju da “izleti” koja cigla ili crijep.
Radovi dogurali do polovice
Crkva je, spomenimo, vapila za obnovom i prije potresa, a prema riječima Ivana Matića, rektora bazilike, rekonstrukcija će potrajati još godinama.
– Obnova je trenutačno otprilike na polovici radova. Kako bi uopće došlo do ovog miniranja, tornjevi bazilike trebali su se “odjenuti” u skele, odnosno učvrstiti kako se ne bi oštetili. Kupole nad oltarom neće se dirati, one su, srećom, u dobrom stanju. Dosad smo, primjerice, sanirali svu žbuku i karbonizirali zid – istaknuo je pater Matić. Trenutačno se svete mise slave u dvorani pokraj crkve, a postoji nada, dodao je, da će se moći u baziliku vratiti bogoslužja kad se ojača konstrukcija građevine. Najdulje će pak potrajati proces restauracije jer je to i najdelikatniji dio posla budući da je cilj da se zadrži što više starih, autohtonih dijelova.
U miniranju smo dobri, u obnovi nam nikako ne ide.