U najmu su gotovo sva gradska igrališta: Uvjet je održavanje, ali ugovori se stalno krše

Hm, ovo je totalno ludilo. Igralište meni preko puta, nekad je bilo gradska livada na kojoj smo mi susjedi igrali nogomet, sastajali se, pekli neko meso, kartali belu, sve sami uređivali, kosili, pazili na stvari, drveće, živicu. Skoro idila. Uvijek si nekog tamo mogao naći i zabaviti se. Tada je grad u najboljoj namjeri, želio pomoći nama koji nismo imali novaca za drogu, cigarete i skupa pića u klubovima, pa smo se bavili sportom i malo pijuckali pive i cole. Napravljeno je krasno igralište, novo, sve sjaji, lijep parkić za djecu, sa lijepim igračkama, sve sjaji. E tu onda dolaze na scenu tipovi ljudi koji preuzimaju državnu uređenu imovinu pod svoje. Najprije je očerupana nova ograda i potrgan ostatak koji se nije mogao isčupati. Prolupani drogeraši urlaju i lome sprave do pet ujutro, dok ne odu spavati. Skupi automobili parkirani na travi cijele noći uz zvukove Arkanove žene Cece i ostalih cajki, deru kuruzu cijelu noć i fino iz rukice u rukicu idu eurići, a u kontra smjeru žute, zelene tabletice, uz maricu, naravno. A i šprica ne nedostaje. Policajci prođu zadnji put oko 3 popodne i dodaju gas, kao, ne vide što se događa i sve je u redu. Noću zaobilaze u širokom luku. Epilog: igralište nikome ne služi, totalno devastirano, renovirano je u dvije godine - dva puta. Cijena? Prava sitnica. Par milijunčića, naravno, na naš trošak. Da je bilo u nekom najmu, čovjek bi uzeo dva ćelavca s lancima oko vrata, koji bi malo istamburali takvu ekipu i još bi Grad dobio neku kunu.