Atletska staza u bivšoj vojarni Taborec svako predvečerje puna je rekreativnih trkača, koji su donedavno trčali samoinicijativno i u svom aranžmanu.
No otkako je u Samoboru pokrenuta škola trčanja, na zajedničke treninge dolaze cijele obitelji. Trče bračni parovi, dok se djeca igraju u obližnjem parku, dovode se i kućni ljubimci... Ukratko, prava obiteljska atmosfera, rekli bi polaznici.
Trče i nakon moždanih
Sve je počelo prije godinu dana, kada je u školu trčanja krenulo dvadesetak entuzijasta na inicijativu Stjepana Jandričića Pluta. U međuvremenu je osnovan i Klub cestovnog i planinskog trčanja Samobor, koji je nositelj projekta škole trčanja.
- Polaznici koji su krenuli prošle godine već danas trče polumaratone i cestovne utrke. Mnogi su se pokrenuli i od života bez ikakvog treninga postali zaljubljenici u trčanje - kaže Stjepan Jandričić Pluto te dodaje da su neki trčanjem riješili probleme s tlakom, a trče i oni koji su preživjeli blaže moždane udare. Nakon što steknu dovoljno trkačke snage i prođu početni program na atletskoj stazi u vojarni, kreću na brdske treninge u Samoborsko gorje i Anindol. Mnogi su nastavili trčati i zimi, te se pridružili Šojkinoj zimskoj ligi, u organizaciji HPD-a Japetić, a trčali su i po visokom snijegu.
Dvije trećine su žene
Da bi krenuli u školu trčanja, bitne su tek prosječne tenisice, dobra volja i ustrajnost, kazao je Goran Lesjak, trener u školi trčanja i najbolji ultra trail trkač u Hrvatskoj. Uz njega, treninge vode i Alen Štefanac i Davor Čakanić, svaki trenira svoju grupu.
- Sada nas je ukupno, sa starim i novim polaznicima, sedamdesetak - kazao je Željko Oreški, predsjednik Kluba cestovnog i planinskog trčanja. Od osobe koja se nikad nije bavila nikakvom aktivnosti do one zagrižene za trčanje postala je i Jasna Šimunec, prošlogodišnja polaznica koja je nastavila svoju prošlogodišnju obuku.
- Osim treniranja, volim dolaziti i zbog društva. Nekad smo preglasne i previše pričamo, ali trener sve to trpi - kaže smiješeći se Jasna Šimunec, jedna od dvije trećine ženskih polaznika škole. Ove godine odlučila se u školu upisati i Dina Vrkić, koja je u dva mjeseca prošla i razne upale mišića.
- Bilo je vremena kad se nisam mogla ustati iz kreveta ni sići niz stube, tada su mi pomagale tablete protiv bolova. Ali uz društvo i zajedničku motivaciju nastavite dalje. Odličan je to način rješavanja stresa - kaže Dina te dodaje da u školi trčanja nisu bitne godine ni tjelesna pripremljenost.
