Svi idu na ribice kod Mimice

Glupost. Ulje se mijenja jednom mjesečno. Konobarice se se zadnji puta nasmijale 1995...Svašta.

sve istina hvala Mimicama I ja kad dodem u Zagreb obavezno tamo navratim na ribice naravno I na casu vina

Hrvatska vapi za autenticnim restoranima (pogotovo manjim) i barovima..u kojima se osjeti duh mjesta i tradicije. Ali i za ovakvim malim restorancicima u koje se dolazi na brzinu i s povjerenjem. U tome su Talijani maheri i mozemo puno nauciti po tom pitanju od njih. Hrana vani nije samo hrana, nego dozivljaj i trenutak opustanja. To masa nasih ugostitelja nikako da shvati. Zato, pozdrav i podrska ovim ljudima i neka i dalje rade vrijedno i dobro svoj posao.

Hm, ovo je priča za one koji ne znaju. Inače, najbolje ribice u Zagrebu su u onom pajzlu na Dolcu, pokraj ribarnice. Jest da je osoblje nabrijano i misliš da će te ubiti, što god naručiš, ali uz pijance u prizemlju, na katu nude pogled na bilo grada, tj. na plac, a ribice su ukusne, samo iz jednog razloga, - ribarnica je susjed. I tu je sva umjetnost kuhanja, pripekavanja, pripetavanja i crnjaka. Slijedeći put kad dođem, ako me konobarica ubije, to nije bilo iz ljubavi, nego je loše spavala.

ima tako i jedan "Jablan" pola stoljeća tradiciju.Uvijek domaci kruh,janjetina,gotova jela,,uvijek ista kvaliteta i velike porcije:))

riba iz uzgoja stoji u ledu tjednima,lignje iz vijetnama ili kine u ledu po pola godine godinu,škamp iz brazila itd... al sve pod svježe

pjeo sam i ja sigurno vise od stipe i franje,pa kaj

"Ribice kod Mimice" - slogan koji se pamti već desetljećima. Sama činjenica da je opstao tolike godine i postao jedan od nepisanih i nerazvikanih brendova Zagreba dovoljan je da ga se uvaži i postane jedan od turističkih atrakcija Zagreba. Retro stil pedesetih godina prošlog stoljeća, konzumacija "na stoječki", tanjur s petnaestak friganih ribica, prekrivenih s dvije šnite kruha, preko toga salveta pričvršćena s čačkalicom i čaša crnog vina ili bevande, prihvatljiva cijena - trebali bi biti osnovni i prepoznatljivi obrok ovog zanimljivog lokala. Smješten u samom centru grada ima sve uvjete da bude dio turističke ponude i postane jedan od prepoznatih zanimljivosti Zagreba.

Olakšao je prvu zimu u Zagrebu mnogim dalmatincima pa tako i meni.

"Lokal je otvoren odmah nakon oslobođenja Zagreba 1945.," Oslobođen? od koga?

Drago mi je da se takav jedan lokal tako dugo zadrzao. Jos kao segrt 1955 hodal sam sa mojim majstorom tamo na ribice i stalno hodam tamo, ali moram reci da sam malo razocaran. Prvo sa onih stolova guli sei se lak a i cistoca nije bila bas kako treba, za one zene sve je to postala rutina, pa su se malo zapustile.Drago mi je da se je sve tako dugo odrzalo , a i jedna mala sminka nebi skodila tom tradicionalnom nam lokalcicu.I gostiona " Harmica" u Radicevoj mi fali.

prošlo je dosta od kad sam bila kod mimice,ali izgleda da su i dalje isto tako dobre kao i onda.