Svi idu na ribice kod Mimice

Glupost. Ulje se mijenja jednom mjesečno. Konobarice se se zadnji puta nasmijale 1995...Svašta.

sve istina hvala Mimicama I ja kad dodem u Zagreb obavezno tamo navratim na ribice naravno I na casu vina

Hrvatska vapi za autenticnim restoranima (pogotovo manjim) i barovima..u kojima se osjeti duh mjesta i tradicije. Ali i za ovakvim malim restorancicima u koje se dolazi na brzinu i s povjerenjem. U tome su Talijani maheri i mozemo puno nauciti po tom pitanju od njih. Hrana vani nije samo hrana, nego dozivljaj i trenutak opustanja. To masa nasih ugostitelja nikako da shvati. Zato, pozdrav i podrska ovim ljudima i neka i dalje rade vrijedno i dobro svoj posao.

Hm, ovo je priča za one koji ne znaju. Inače, najbolje ribice u Zagrebu su u onom pajzlu na Dolcu, pokraj ribarnice. Jest da je osoblje nabrijano i misliš da će te ubiti, što god naručiš, ali uz pijance u prizemlju, na katu nude pogled na bilo grada, tj. na plac, a ribice su ukusne, samo iz jednog razloga, - ribarnica je susjed. I tu je sva umjetnost kuhanja, pripekavanja, pripetavanja i crnjaka. Slijedeći put kad dođem, ako me konobarica ubije, to nije bilo iz ljubavi, nego je loše spavala.

ima tako i jedan "Jablan" pola stoljeća tradiciju.Uvijek domaci kruh,janjetina,gotova jela,,uvijek ista kvaliteta i velike porcije:))

riba iz uzgoja stoji u ledu tjednima,lignje iz vijetnama ili kine u ledu po pola godine godinu,škamp iz brazila itd... al sve pod svježe

pjeo sam i ja sigurno vise od stipe i franje,pa kaj

"Ribice kod Mimice" - slogan koji se pamti već desetljećima. Sama činjenica da je opstao tolike godine i postao jedan od nepisanih i nerazvikanih brendova Zagreba dovoljan je da ga se uvaži i postane jedan od turističkih atrakcija Zagreba. Retro stil pedesetih godina prošlog stoljeća, konzumacija "na stoječki", tanjur s petnaestak friganih ribica, prekrivenih s dvije šnite kruha, preko toga salveta pričvršćena s čačkalicom i čaša crnog vina ili bevande, prihvatljiva cijena - trebali bi biti osnovni i prepoznatljivi obrok ovog zanimljivog lokala. Smješten u samom centru grada ima sve uvjete da bude dio turističke ponude i postane jedan od prepoznatih zanimljivosti Zagreba.

Olakšao je prvu zimu u Zagrebu mnogim dalmatincima pa tako i meni.

Drago mi je da se takav jedan lokal tako dugo zadrzao. Jos kao segrt 1955 hodal sam sa mojim majstorom tamo na ribice i stalno hodam tamo, ali moram reci da sam malo razocaran. Prvo sa onih stolova guli sei se lak a i cistoca nije bila bas kako treba, za one zene sve je to postala rutina, pa su se malo zapustile.Drago mi je da se je sve tako dugo odrzalo , a i jedna mala sminka nebi skodila tom tradicionalnom nam lokalcicu.I gostiona " Harmica" u Radicevoj mi fali.

prošlo je dosta od kad sam bila kod mimice,ali izgleda da su i dalje isto tako dobre kao i onda.

"Lokal je otvoren odmah nakon oslobođenja Zagreba 1945.," Oslobođen? od koga?