Više od trećine Zagrepčana ne otvara vrata dimnjačarima i ne pušta ih na krovove svojih kuća i zgrada kako bi provjerili i očistili dimnjake u sezoni grijanja.
Iako tako uštede 20 do 40 kuna, u rizik dovode živote ukućana jer zbog začepljena dolazi do curenja ugljikova monoksida i trovanja. Dosad najveća tragedija zbog curenja ugljikova monoksida u Zagrebu se dogodila 5. siječnja 2004. kada je u snu umrlo troje studenata u unajmljenom stanu u Ulici Kraljevac.
– Više od 30 posto građana odbija naše usluge ili nisu svjesni svoje odgovornosti i opasnosti pa im poručujemo da ne riskiraju živote zbog 150 kuna za čist i siguran dimnjak tijekom cijele godine – kazao je Marko Tomešić, pročelnik sekcije dimnjačara pri Obrtničkoj komori Zagreb.
Dobro “zadihtani”
Još su više poražavajući podaci koje smo dobili od dimnjačara zaduženog za područje Trešnjevke gdje se većina građana grije na drva, loživo ulje ili plin. Damir Orešić svakodnevno obilazi zgrade i kuće 17 godina, a od “njegovih” 5500 obiteljskih kuća njih samo 1400 redovito dopušta čišćenje.
– Većina vlasnika pusti nas da im očistimo dimnjak jednom godišnje ili svakih nekoliko godina, iako bismo po pravilniku onima koji se griju na drva dimnjak trebali čistiti četiri puta godišnje. Nedavno se dogodio požar na Rudešu zbog neočišćenog dimnjaka jer se zapalila čađa, a gospođa je tvrdila da smo joj čistili lani, no po evidenciji to je bilo još 2011. – kazao je Orešić.
Ističe da u svom dnevnom zadatku prosječno pregleda dimnjake na pet zgrada i 50 kuća.
– Ljudi nas ne puštaju jer misle da dolazimo nepotrebno pa se ne javljaju ni nakon ostavljenih pet obavijesti da bi nas trebali pustiti da očistimo dimnjak – kazao je Orešić.
Iako građani često misle da dimnjak trebaju čistiti i provjeravati samo oni koji se griju na drva, u opasnosti su i oni koji se griju na loživo ulje i oni koji se griju na plin. Takvih je stanova i kuća na području Zagreba više od 270.000.
– Kod plinskih uređaja bitno je da su dimnjaci dobro “zadihtani” i da se ugljikov monoksid ne vraća u kuću za što je bitno da je dimnjak čist – kazao je Orešić dodavši da barem jednom mjesečno naiđe na ozbiljno zaštopan dimnjak. Objasnio je da se začepljenje najčešće dogodi u starim zgradama i kućama gdje se koriste dimnjaci od opeke, salonita ili starog betona.
– Riječ je o starim i slabim materijalima koji se najčešće odronjavaju zbog renovacije stanova, a s obzirom na to da nas najčešće nitko ne zove poslije u kontrolu te nam ne dopuštaju pregled dimnjaka, dolazi i do ozbiljnih prijetnji za živote – kaže trešnjevački dimnjačar.
Mi moramo obavljati preglede svih dimnjaka, koriste li se oni ili ne. Ljudi nas ne puštaju u dom jer misle da dolazimo nepotrebno
dimnjačar na Trešnjevki
Osim same kontrole dimnjaka dimnjačari obavljaju i kontrolu ložišta i prostorija gdje se nalazi ložište pa građanima savjetuju i što moraju poduzeti kako bi se bezbrižno grijali.
Potrebno atestirati
Prosječna cijena čišćenja dimnjaka u obiteljskoj kući je 40 kuna, a u stanovima od 16 kuna za stanove do drugog kata. Po kunu se dodatno naplaćuje svaka druga etaža pa se prosječna cijena na području Trešnjevke kreće od 16 do 20 kuna.
Kada se cijena pomnoži s brojem dimnjaka i prosječno dva do tri puta čišćenja u godini, obvezu pokušavaju preskočiti i predstavnici zgrade jer smatraju da dimnjačari nepotrebno čiste i dimnjake koji se ne koriste.
– Mi moramo obavljati preglede svih dimnjaka bez obzira na to koriste li se ili ne. S obzirom na to da se naplaćuje i pregled neaktivnih dimnjaka, trebalo bi napraviti atestiranje svih dimnjaka čime će se utvrditi koji se koriste, a koji ne te nakon toga možemo i službeno čistiti samo dimnjake koji se koriste čime će i čišćenje postati jeftinije – savjetovao je Orešić.
Samo atestiranje uz koje se može napraviti i prijedlog sanacije dimnjaka stoji od tisuću do nekoliko tisuća kuna, ovisno o veličini zgrade i broju dimnjaka, naplaćuje se iz pričuve i služi kao službeni dokument. Inače, u starim zgradama dimnjake po pravilniku Grada Zagreba treba provjeravati i čistiti triput godišnje, a u novim zgradama jednom. U obiteljskim kućama preporučuje se čišćenje četiri puta godišnje.
sve to je zapakirao matan miki koji je podjelio koncesije za čišćenje dimnjaka likovima koji nemaju pojma o samim dimnjacima a kamoli o ispravnosti dimnjaka!! pogotovo ovi iz eninga! čiste činjenice s dokazima gdje su dali ugradit turbo bojler a dimnjak bi ourušen a oni kao čiste dimnjake!!!! pekari u centru izdali atest ispravnosti dimnjaka u zgradi izgrađenoj 1880 godine!!! kad aje počeo sukljati dim iz zidova po stanovima i pozvana inspekcija atest ispravnosti stavljen storno!!! u zgradi spuštaju inox cijevi u dimnjak i zapne???? nakon spuštanjakamere ustanovljeno da kroz dimnjak prolazi vodovodna cijev a dimnjak kao čiste i održavaju 8 godina!!!! njima pod hitno treba oduzeti koncesiju uz to što ne izdaju račun obavljenih usluga!! neka insppekcija svrati u njihov ured i traži račune i radne naloge za čišćenje dimnjaka. sve kumovao matan miki jer sanacija inox cijevima ili plastičnim ( kondenzacijski bojleri ) košta cca 1000 eurića - prosjek u zgradi od 5-7 katova!!