– Tamo je bila Zakladna bolnica, ondje je najstarija kuću na Trgu, a na mjestu današnjeg Hotela Dubrovnik bio je Hotela Milinov – objašnjava nam to 18-godišnji Roko Turkalj dok se Radićevom spuštamo prema Trgu bana Jelačića. U njegovim očima, kaže, Zagreb je onakav kakav je bio nekada, kakvim ga je zabilježio Tošo Dabac na svojim fotografijama. Najdraže mu je razdoblje od 1920-ih do negdje 1950-ih. Sve nakon 1959., kaže, već mu je moderno. A to se očituje i u njegovu stilu, ormar mu podsjeća na garderobu zagrebačkog gospodina iz prve polovice 20. stoljeća – hlače visokog struka, košulje, sakoi, kravate i, naravno, šeširi.
Ipak, kaže, kada bi se mogao vratiti u prošlost, ostao bi ondje najviše 24 sata. – Volio bih svoje znanje starozagrebačkog upotrijebiti u razgovoru s ljudima, kao i manire tog doba. Primjerice, da se vratimo u prošlost, ne bih sada mogao imati šešir dok pričam s vama, morali bismo biti na "Vi", pozdravio bih vas s "klanjam se"...Bonton i strahopoštovanje su, uz modu, stvari koje bih vratio iz tog doba – objašnjava.
Privlače ga, nastavlja, estetika tog vremena, glazba i kultura, ali, kaže, zna da život tada nije bio ni približno tako romantičan kako danas može izgledati na starim fotografijama. – To nije bilo lijepo vrijeme. Ljudi su gladovali, živjeli u siromaštvu i strahu, na Zagreb su padale bombe, političke prilike nisu bile dobre. Mislim da danas živimo u najboljem vremenu ikada, iako svako vrijeme nosi svoje probleme, naravno. No lijepo je što danas mogu odjenuti ono što su ljudi tada nosili, a pritom ne moram živjeti u strahu – ističe. Upravo zato, dodaje, prošlost ne treba ni romantizirati ni zaboraviti.
– Oni koji je zaboravljaju, ponovit će je – zaključuje. Zato je njegova odjeća, kaže, na neki način i omaž tim ljudima i vremenu koje su preživjeli. A sve je počelo dok je još bio dijete, volio je oduvijek vidjeti ljude u odijelima, kaže. Kasnije je počeo gledati dokumentarce, a s njima je raslo i njegovo zanimanje za način na koji se nekoć odijevalo. Prve korake prema stilu koji danas njeguje napravio je već s 12 ili 13 godina. Isprva su to bile traperice, košulje i kaputići, a ulaskom u srednju školu počeo je birati hlače na crtu, pulovere i komade koji su sve više podsjećali na neka druga vremena.
– Kasnije sam saznao da su svi mislili da sam prvi dan srednje škole došao u kostimu želeći izazvati neku reakciju. Onda su vidjeli da se ne izvlačim iz tog "kostima" – objašnjava. Danas u njegovu ormaru, primjerice, nema trenirke, a posjeduje samo jedne kratke hlače, nekoliko kratkih majica za tjelesni i dva para traperica.
Ormar popunjavaju odijela, košulje, kravate, kaputi i šeširi. – Od dodataka posebno volim i tregere, udobniji su od remenja, a neizostavan detalj mi je i igla koja ide ispod kravate – govori. Kod povijesne mode, kaže, "vrag je u detaljima". – Nije dovoljno samo obući staro odijelo, treba znati koliko su široki reveri, koliko gumba ima sako, koliko su široke hlače... – nabraja. Odjeću, dodaje, pronalazi u second hand trgovinama, na Britancu i Hreliću, iako je izbor, kaže, kod nas prilično ograničen. Nedavno se vratio iz Švedske, gdje je pronašao smoking iz 1934. godine. – Platio sam ga samo 20 eura, kod nas bi za takav komad trebao izdvojiti i 150 eura – ističe dodajući kako ga čuvao za maturalnu zabavu.
No Roko ne staje na odjeći, duh tog vremena pokušava prizvati i kroz frizuru i glazbu. Radi vlastite pomade za kosu prema receptu iz 1930-ih, a na playlisti su mu Vlaho Paljetak, Andrija Konc, Aleksandar Binički, Margerita Dubajić, Dejan Dubajić, ali i Edith Piaf. – Nikada nisam bio u klubu, moj izlazak su plesnjaci na Zrinjevcu, na koje sam navukao i neke prijatelje. Odemo i Pod stare krovove kada svira glazba uživo, španciram gradom, idem na kave i u kazalište – objašnjava dodajući kako tada obavezno nosi frak i cilindar.
Roko je svoj svijet posljednjih mjeseci počeo pokazivati i drugima. TikTok je otvorio prije četiri mjeseca i u međuvremenu skupio oko 4000 pratitelja. – Prvi video snimala mi je prijateljica nakon škole. Tema je bila Zagreb 40-ih, a taman se spremalo nevrijeme, šešir mi je letio posvuda, ona se tresla od hladnoće, ali objava je privukla pažnju. Vidio sam da je ljudima interesantno – kaže. A na internetu je, dodaje, naučio još nešto. – Shvatio sam da ništa nije crno-bijelo. Uvijek internet doživljavamo kao leglo "hejta", ali ima jako puno dobrih ljudi, već sada sam stekao neka divna poznanstva i prijateljstva – napominje.
FOTO Radovi na pročelju stigli do završnice, a Autobusni kolodvor čeka puno veći zahvat: Evo što slijedi
Otvori KEKS Pay
I na pride povorku ide tak obucen?