Nasilje među djecom postalo je okrutnije jer, što više nasilja djecu okružuje i ona ga gledaju, smanjuje im se senzibiliziranost, kazala nam je dr. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba kad smo je pitali je li sve više brutalnih sukoba djece poput nedavne brutalne tučnjave splitskih tinejdžerki.
Konvencija u praksi
– Jako je rašireno cyber nasilje u kojem nema kontakta ni izraza boli pa ne pobuđuje ni empatiju. Djeca uče imitirajući naše ponašanje i, ako vide da je nasilje način na koji se dolazi do cilja, da se nasilje ne sankcionira te da se nasiljem dolazi na naslovnice, ne trebamo se čuditi zbog toga što su okrutni.
Najlakše je osuditi tu djecu, ali zapitajmo se – što im nudimo? – govori prof. Buljan Flander. Godinama ona i njen tim upozoravaju na važnost razumijevanja uzroka problema kod djece već u najranijoj dobi i potrebi prevencije tih problema. Međutim, za prevenciju naše društvo ima malo sluha pa se uglavnom liječe posljedice. Poliklinika danas obilježava 15. obljetnicu rada s djecom i roditeljima, a za to je vrijeme u tretmanu ondje bilo 16.729 djece i obitelji. Oko 35% bilo je izloženo različitim vrstama zlostavljanja, najviše svjedočenju nasilju u obitelji (više od 3000), a potom seksualnom zlostavljanju (više od 1400), no rade puno s djecom i roditeljima u visokokonfliktnom razvodu braka, djecom koja su žrtve i/ili počinitelji vršnjačkog nasilja, koja imaju teškoće učenja, pažnje, koncentracije i slično. S 900 djece godišnje prije 15 godina broj se povećao na 1500 novoprimljene djece protekle godine. “Child-friendly” pristup svjedočenju traumatizirane djece u forenzičnoj prostoriji, putem audio-videoveze, počeli su koristiti prekršajni suci u posljednjih godinu i pol dana uvidjevši da će dijete tako biti pošteđeno dodatnog traumatiziranja višekratnih svjedočenja.
Poliklinika je nedavno implementirala u svoju praksu i članak 12. Konvencije o pravima djeteta koji kaže da djeca imaju pravo sudjelovati u procesu koji ih se tiče pa su osnovali odbore roditelja, djece i mladih. Svi imaju savjetodavnu ulogu. – Odrasli zaborave kako je biti dijete. Iako si mali, želiš da te netko čuje – govore nam 9-godišnja Aneta i 10-godišnja Antonela iz Odbora za djecu. Objašnjavaju da je djeci strašno ako ih netko tuče ili vrijeđa te kako se osjećaju kad nešto kažu, a odrasli kojima su to rekli ih ne dožive: – Neugodno. I tužno.
Luka (14) u Odboru je za mlade. – Odrasli ne mogu zamisliti kako mi razmišljamo, misle da znaju, ali ne znaju, nego samo filozofiraju – otkriva. Njegove savjete idućih će dana provesti u djelo pa će se u Poliklinici, uz šarene prostore s igračkama koji podsjećaju na dječji vrtić, urediti i prostor za tinejdžere s vrećama za sjedenje, glazbom i punjačima za mobitele.
Ne bih psovao da sam roditelj
Za današnju proslavu djeca iz Odbora za djecu pripremila su plakate na kojima su pismeno i likovno izrazili svoje stavove pa tako su na pitanje “Što djeci smeta?” između ostalog napisali da im smeta kad odrasli povise glas, kada puno i dugo nešto rade, a nitko to ne primijeti i ne pohvali te kada ih druga djeca ne žele u društvu i da ih boli kada se s njima neće igrati. Na pitanje što bi oni da su roditelji kažu da bi svoje dijete voljeli više od ikoga, da pred djecom ne bi psovali ni vikali.
Inače, u Polikliniku dolaze u 55% slučajeva djeca iz Zagreba, ali kako slične ustanove nema ne samo u Hrvatskoj već ni u regiji, dolaze djeca iz cijele zemlje te susjednih zemalja. Najčešće im se roditelji obraćaju samoinicijativno, u 40% slučajeva, dok trećinu djece i roditelja upućuju centri za socijalnu skrb. Važno je reći da sve usluge Poliklinike idu preko uputnice HZZO-a. U timu Poliklinike su psihijatri, psiholozi, neuropedijatrica, socijalni pedagozi, logopedinja, socijalni radnici, medicinske sestre i pravnik pa četiri petine djece obrađuju barem tri stručnjaka različitih profila.
Dječje nasilje sve okrutnije - pa ni vrag da se neko još tome čudi? Pa to svi znamo i nitko ništa ne poduzima jer to nije profitabilno! UŽAS!! Gospođa Flander se bori na sve strane i pojašnjava, ali nema odziva jer stvar nije profitabilna! Imam i osobno iskustvo koje je katastrofično!! Jadna smo zemlja, stvarno jadna! Roditelji rade kao robovi i nemaju vremena za djecu (kad poslije 12 sati na poslu dođu doma više su mrtvi nego živi), institucije društva nije briga jer imaju pametnijeg posla, a osim toga svoju su djecu zaštitili na razne načine, a za hrvatsku sirotinju (a toga je najviše) svima se hebe! UŽAS I SRAMOTA!!!