Naletjeti, baš naletjeti na nešto neobično, lijepo i veselo užitak je svakome, a upravo se to dogodilo jučer u samom centru Zagreba. Oni koji su tijekom prijepodneva, oko 10 -11 sati, prolazili glavnim trgom nisu mogli odoljeti zvonkoj pjesmi koja je dopirala iz prolaza Harmica. Mnogi su pohitali vidjeti od koga to dopiru tako privlačni zvuci. A kad tamo – raspjevana obitelj na okupu.
Morali otići
Iz sveg grla pjevaju i sviraju veliki i mali. Okružila ih gomila ljudi, svi redom nasmijani, uživaju, svi stavljaju novčiće u kutiju od gitare koja stoji na sredini, nekima su od ganuća i pune oči suza. Tko god priđe, ostaje. Veći bi grijeh bio otići, nego zakasniti tamo kamo se krenulo. No, umalo stižu policajac i policajka. I njima je nelagodno kvariti atmosferu i prekidati pjesmu, ali što se može – posao je posao.
Pjesma mora stati jer se nema dozvola za nastup. Okupljeni glasno prosvjeduju, traže da policajci budu popustljiviji. Jednom starijem Kanađaninu nikako nije jasno zašto veseloj raspjevanoj, simpatičnoj obitelji i onima koji uživaju slušajući ih prekidaju uživanje. Svi im prilaze, čestitaju, pitaju kada ih se i gdje opet može slušati... A, veselje je usred grada donijela obitelj Barun iz Svete Nedjelje: tata Ivan (37-godišnji profesor fizike u grafičkoj školi), sestra mu Ana od 17 godina, sinovi Lobel (15) i Roko (12) te kćeri Mia (9) i najmanja Luca (5). Svi su zaljubljeni u glazbu, sinovi usavršavaju sviranje gitare i mandoline, Mia u glazbenoj školi uči svirati klavir, što čeka i Lucu, premda bi za nju, onako vrckavu, dobacuje Lobel, najbolji bili bubnjevi. Jedino nema mame koja doma čuva dvogodišnjeg Mislava.
Razbijaju tremu
– Imam osmero braće i tri sestre. Roditelji su nam srednjoškolski profesori i iako smo mi stariji svi završili razne fakultete, svi volimo pjevati pa imamo i svoju klapu \"Baruni\". A ovo što pjevamo po gradu, to činimo iz čistog gušta i zbog zajedničkog druženja. Kako tijekom dana i godine svatko ima svoje obveze, ovo su trenuci, pogotovo sada kada nema škole, da zajedno provedemo nekoliko sati. Usto, ovakvim nastupima djeca razbijaju strah i tremu od nastupa pred publikom. Od prikupljenog novca već smo kupili električnu gitaru, sintesajzer, mandolinu i laptop, a sad skupljamo Luci za piano.
Na kraju svakog nastupa uvijek se svi zajedno odemo negdje zasladiti. Tijekom godine znamo jednom mjesečno zapjevati u Harmici, jer je tu odlična akustika, ili u Bogovićevoj. A sad ljeti pokušat ćemo to činiti dva-tri puta tjedno – kazao nam je tata Ivan, dok Ana i Lobel domeću kako pjevaju samo domaće pjesme: dalmatinske, slavonske, rock... Zasad pjesmom uveseljavaju obiteljska okupljanja, povremeno užitak priušte i prolaznicima u centru grada koji će ih opet moći poslušati u subotu oko 10 sati, ili u Harmici ili u Bogovićevoj. Dođite!
>>Kvalitetni odnosi u obitelji štite od poremećaja u ponašanju djece
