'Mi smo Zagrepčani s naslovnice Večernjaka na dan priznanja Hrvatske'
Puno se toga promijenilo u ova tri desetljeća, kaž Katarina i Josip Šeget, koji su na glavnoj fotografiji Večernjaka povijesnog 15. siječnja 1992.
Komentari 13
Rezultati popisa bole me, zaista me bole kao Hrvata. Mislima mi prolaze sve one loše stvari kojima svjedočimo, nepravda, a ne mora biti tako, ma ne smije biti tako. Moje je mišljenje da je ova zemlja toliko predivna na svaki mogući način da jednostavno nema teoretske šanse da ne uspije. Cijelim svojim bićem znam da će biti bolje. U krajnjoj liniji na nama koji smo ostali je odgovornost da brusimo ovaj dijamant. Da mi damo svoj obol. Uvijek kažem, pa daj čovječe učini nešto, jel možeš bolje, pa izvoli ugradi sebe u nešto. Nemam stranku, moja stranka je Hrvatska. Dopustite mi, znam da od stoljeća 7 stojimo uzdignuta čela, častan i ponosit narod moj. Kome sve nismo kičme lomili, od Osmanlija nadalje do Domovinskog rata gdje je projekt Domovima završen. Koliko je krvi Hrvata proliveno je da bi mi danas uživali slobodu, državu, kakva je takva je, naša je, bit će i bolja. Hrvati moji pravi, ne znam za Vas, ali ja se nikada neću predati, ne zbog sebe, svoje obitelji, nego i zbog onih koji su pali za sve ovo što imamo. Mlada smo demokracija. Ovo je raj od zemlje, ne znam za Vas, ali ja ga želim urediti, obrađivati i uživati u njemu. Da bit će poteškoća, ali, pobjeda je naša. Uvijek je bila. Imajmo vjeru, kad imaš vjeru i Gospodina uz sebe, tko se usudi biti protiv tebe. Nema te loše statistike koja može pokolebati moju vjeru u svoju zemlju, u svoj narod. Znam u Čije ruke sam predao Domovinu, znam da je na sigurnom. Hrvati moji, što smo sve prošli - a mi smo još tu - i bit ćemo!
Lijepi šestinski(ak se ne varam) škrlak na glave...
Malo nas je al’ smo najjači !!!
Toliko ste nalupetali, ne znam od kuda početi...1)"Prisjeća se i kako su prije 30 godina plaće bile manje od 100 tadašnjih njemačkih maraka, što bi danas iznosilo oko 400 kuna, a mirovine ni 50 DEM." -Stari, prije 30 g., doslovno do pred rat - plaće u RH su bile oko 800-1.000 DEM ( govorimo o radničkim plaćama), kupovala su se zemljišta uz more i gradile se se vikendice po moru, i to su kupovali radnici (!), što sigurno nebi da su im plaće bile, kako ti kažeš fosilu, 100 DM. Što je danas nezamislivo da si radnik na moru kupi zemljište i gradi vikendicu. 2)"Nije bilo ni deterdženta, ulja, kave..., a zbog nestašice struje isključivali su je svaki drugi dan"...-Možda,do sredine 80-ih, krajem 80-ih i početkom 90-ih nije bilo redukcija i dućani su bili prepuni svega. 3) Danas su dućani prepuni svega - ali nema kupaca ili si ne mogu priuštiti. 4) Šta nam točno znači da smo u EU i NATO kad je od nas u EU gora jedino Bugarska, pa iz RH odlazi ko god može.
Uz hrvatskog Boga,domoljublje i milozvuke čudne glazbe ,bez smutljive balkanske naravi,mi smo uspjeli i stvorili jednu respektabilnu državu,u koju svi žele doći,da nađu sigurnost.
Romobil je dočekao priznanje na prvoj liniji u Mašićkoj Šagovini s ekipom iz 108. brigade ZNG-a.... da li sam trebao biti tamo, ili kao maneken u narodnoj nošnji daleko negdje gdje se ne gine ili možda Belgiji sami procjenite....
I nije vas sram priznati da je slika snimljena 2 godine prije, a predstavljena kao Na dan priznanja?! Znači već onda ste znali da je fake news vaš put? ...Šta? Niste mogli naći ozarena i sretna lica 92. ???? Pa što niste prošetali gradom?
Ovo je u biti tužna priča....
Da su znali kakvo sranje će postati hrvatska država čisto sumnjam da bi se ičemu veselili
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Ostatku članka nemam prigovora. Bog ih blagoslovio i svako im dobro.