\"Restoran Marcellino nije više otvoren i bit će pretvoren u lijepo sjećanje\", natpis je koji dočekuje goste na internetskoj stranici poznatog zagrebačkog restorana, danas sinonima za \"mađarska posla\" optuženog bivšeg premijera, a dotad simbola za ukusnu hranu u idiličnom okruženju. No, kad je Ivo Sanader odlučio izvaditi bateriju iz mobitela za vrijeme ručka sa Zsoltom Hernadijem, više nitko nije mario za jelovnik Marija Čerhaka.
A poznati ugostitelj postao je još poznatiji, no u nekim rubrikama mimo gastronomije. Na elitnu adresu u Jurjevskoj više se nije guralo kao do tada. Kao da je okužena, većina se brzo odrekla Čerhakove kuhinje. Kako nam je lanjskog prosinca sam rekao, prošlog Božića više nije bilo gužve za domjenke...
Nije krio da je restoran u problemima. A tako se i nastavilo te je Čerhak odlučio staviti ključ u bravu. Je li Sanader i njega na kraju stajao posla? Ovaj će se Sarajlija tek u svom stilu nasmijati i poručiti da se konačno ide odmoriti. Što će nakon toga još nije odlučio, ali je siguran da će nastaviti svoju znanu karijeru. Kuhanje u Zagrebu čini se da više nije opcija, a u pitanju je i hoće li ostati unutar granica Lijepe naše.
No, kamo god otišao, Čerhak će se bez sumnje snaći, a metropola je ostala bez kvalitetnog chefa i njegova umijeća te adrese na kojoj se nekoć voljelo \"naslikavati\". Sve dok kamera videonadzora nije zainteresirala ekipu iz DORH-a. Nakon toga, ostalo je, reklo bi se, povijest. Baš kao što je postao i Marcellino, restoran koji je u luksuznom vodiču bogatim turistima preporučio i Louis Vuitton.
Chef i vlasnik restorana Mario Čerhak oprostio se od Zagreba:
U bitnom – Marcellino nije više otvoren i bit će pretvoren meni i meni dragim gostima u lijepo sjećanje.
Dok smo obavljali svojevrsne karmine Marcellina, kako smo nazvali naše zadnje dane posluživanja jela, gosti koji su nam dolazili na te kvazikarmine iskazivali su odanost, privrženost i, naravno, tugu najavljujući posjet u neki budući restoran, kako god se taj restoran nazivao i gdje god se nalazio .
To me je potaknulo zadržati web-stranicu kao podsjetnik na ono što je Zagreb imao i mogao je i dalje imati, ali mu nije bilo potrebno.
Neugodna činjenica za mene. Koliko neugodna za Zagreb, to će vrijeme pokazati.
Tu neugodnost namjeravam kompenzirati sa suprugom nakon desetogodišnjeg spartanskog rada odmorom u prirodi, uz knjigu, kreativno.
Ukratko, uživati u svemu onom što je osuđeno na prijezir u zemljama tranzicije.
Planiram bolje kuhati nego ikada prije. Odgovoriti gdje i kada je preuranjeno. Moram kao i uvijek Bogu ostaviti presudnu odluku.
Da li mi je žao? Jest... Žao mi je što mi nije žao. Marcellino je učinio i puno više nego što je trebao u svakom pogledu. S vremenom bi to trebalo biti jasnije. Ako ne bude – nikome ništa – ostat će i dalje mutno. Grubo rečeno, i dosad je trebalo svakom i posljednjem poluinteligentnom biću sve to biti jasno.
Ah, ubi me tuga za jednim propalim ćumezom novokomponiranih bogataša šibicara. Narod više boli kada zatvori lokalni "burek sir meso", nego gastronomska idila u kojoj plaćaš veliki račun za nakinđurene stolove i vrlo profesionalne konobare a ne za hranu.