Kupili smo svoj prvi stan, i to za 1088 eura po kvadratu

Jakuševac (smetlište) je udaljeno kilometar od tih stanova, zato su tako jeftini.

Da je ovo građeno pred pedeset godina, na mjestu ovih pet zgrada na slici nalazile bi se dvije. Između njih bi bio veliki park.

Jeftino? Hvala lijepa, ali ne. Ajd malo jednostavne matematike. Neka je stan 80 kvadrata, pomnoženo sa 1088 eura po kvadratu izađe koliko? Preko 86 000 eura. A sad primjer; za 86 000 eura se može kupiti solidno zemljište i sagraditi kuća od cca 180 kvadrata korisne površine (ako ne i više). I onda imaš vlastiti mir i privatnost, i min. 180 kvadrata! Pa mi nemojte trabunjati o povoljnim stanovima za mlade. Ja tu ne vidim ništa povoljno.

I ja sam kupio neki dan stan, na Knežiji, 1100 eura po kvadratu. A Jakuševac i Knežija ne mogu se ni po čemu mjeriti... Pametnome dosta...

Zgrade nagurane, parkirališta mala -- pretpostavljam da te zgrade nemaju nikakve garaže u podrumu.

Zemljište na kojem su izgrađene ove zgrade ne nalazi se u naselju Zapruđe (Zapruđe se nalazi zapadno od Mosta mladosti a zgrade su istočno) nego teritorijalno pripadaju Jakuševcu. Postoje podzemna parkirna mjesta. Za kvalitetu izgrađenih stanova cijena je prenapuhana uostalom kao i u ostalim dijelovima Grada. Extra profit građevinaca

ovako nisu gradili ni '60-ih. Ovo je vrijeđanje i omalovažavanje čovjeka i njegove obitelji na osnovnoj razini. Zgrade su doslovno "jedna na drugoj". Zanima me koliko stanovi na nižim katovima u sredini imaju osunčanih sati dnevno? Koja tragedija i nakarada, kao da Grad nema dovoljno zemljišta. Na stranu promašenost POS-a kao projekta...

Gospođa Mrak uzima moje novce iz prireza i gradi stanove koji ruše cijenu mom stanu. Potom istim mojim novcem gradi stanove koje renta po smješnim cijenama i radi meni kao rentijeru konkurenciju. Zato gospođa Mrak nikad neće na izborima dobiti više od 1%.

Previše poitičkog polpulizma, demagogije i predizbornih glupavih igrica i igrokaza. Realnost je malo drugačija - od cijena po m2, kvalitete gradnje i posebno kriterija za kupovinu/najam. Glasači bandića su u totalnom i apsolutnom prioritetu i to je naša primitivna stvarnost u kojoj živimo. A zove se grad Zagreb !

ovo je baš za sirotinju

Hrvatska stambena politika nešto je što ne postoji. Sve se svodi na to da se "građevinskomu sektoru" omogućuje prodaja stanova. -- Prije 1991., oko tri četvrtine domaćinstava živjelo je u stanovima/kućama u svojem vlasništvu, a četvrtina su bili stanari (u ogromnoj većini, u društvenim stanovima). Poslije je izmišljen "otkup stanova". Dio tih "otkupa" ostvarivan je "starom deviznom štednjom", to jest faktički u to vrijeme nepostojećim novcem, ali je time maknut dug države (jamstvo!) prema štedišama. -- Danas je vjerojatno više od 95% stambenih jedinica u privatnom vlasništvu (privatni = osobni ili npr. nekog poduzeća), ali faktički tržište najma stanova ne postoji. U zapadnim zemljama stambena politika s najmom nešto je posve obično. Kod nas je to gotovo nemoguće (iznajmljivanje 100 stanova u Zapruđu II samo je kap u moru). Skupo je i unajmljivanje stana, skupo je i kupovanje stana. Pokretljivost radne snage? Daleko smo mi od toga, daleko su od -- naše plaće.

Što jes', jes'! Tih 140 EUR na 30 godina nije ništa pa čak i da se radi o kreditima u švicarcima iz divlje faze. Zagrebački je standard najveći u Hrvatskoj i to će se otplaćivati bez po' muke. Čestitke svima koji su završili ovaj projekt.