Na travnjaku kraj Pogona Jedinstvo crveni se cirkuski šator. Iz njega dopire tiha muzika, a na pozornici nekoliko artista priprema svoje izvedbe koje ćemo do nedjelje 6. lipnja moći pogledati na devetom izdanju Cirkobalkane, festivala suvremenog cirkusa. Dok ih promatramo, oni žongliraju, plešu, penju se po svili, lete na trapezu...
Zagrepčanin Domagoj Šojić i Beograđanin Milan Manić vježbaju najintenzivnije. Njima je pripala čast da prezentacijom rada u nastajanju u petak u 19 sati otvore festival.
-Izveli smo Periferijance 2, Sve što nikad niste željeli znati. Manipulacijom cirkuskim objektima i predmetima iz svakodnevice pokazat ćemo odnos prema periferiji i progovoriti o marginalizaciji svega što je drugačije pa tako i nas cirkuskih umjetnika koji smo gurnuti u stranu - govore nam dečki te žure natrag na scenu. Svoju tehniku vježba i mlada Amerikanka Marina Cherry. Ona je u subotu izvela svoju solo predstavu "Only Bones v 1.6" inspiriranu fizičkim teatrom novozelandskog performera Thomasa Moncktona.
-Sama sam na sceni, osvijetljena jednim svjetlom, bez rekvizita, narativa i scenografije. Tako bivam prepuštena samo vlastitim mogućnostima stvaranja koncepta unutar postavljenog prostora- opisuje Marina svoju predstavu koja je svoju premijeru imala krajem 2020. u Helsinkiju. U Hrvatskoj je zbog korone već pet tjedna, nešto duže no što je planirala. Sviđa joj se ovdje, kaže, a nedavno je naučila i kuhati tursku kavu, dodaje, smijući se.
Mobilni festival
Cirkobalkana najveći je ovakav festival u regiji, objašnjava nam Nikola Mijatović, jedan od organizatora i član cirkuske kompanije Cirkorama. Cirkuski šator je, kaže, pokretljiv pa se festival uz Zagreb održao i u Beogradu, Puli, Novom Sadu,. Ljubljani...
-Politika festivala je njegova pokretljivost i mogućnost da ga vide sve generacije i svi oni koji su zainteresirani- veli. Fokus ovogodišnje Cirkobalkane, uz prezentaciju suvremenih cirkuskih kretanja u Europi, dodaje njegova supruga Jadranka Žinić Mijatović, bit će i na potpori lokalnim umjetnicima koji su dosta propatili u koronakrizi.
-Dio programa smo bazirali na radovima u nastajanju jer kroz njih želimo upoznati publiku s procesom stvaranja cirkuske predstave. Ove godine imamo četiri jaka inozemna gosta iz SAD-a, Francuske i Španjolske - govori. na programu je i jedna hrvatska premijera. Splitski umjetnici Dora i Mišo Komenda izvest će u petak predstavu Zvuk i tijelo, koja kroz interakciju pokreta na aerial hoop-u i zvučnim improvizacijama progovara o potrazi za skladom.
-U nedjelju 30. svibnja nastupila je kompanija Los Putas Machinas čija je predstava Tutti Frutti tehnički savršena, ali urnebesna. U subotu, 5. lipnja na programu su i Francuzi Les Hommes penches s predstavom Instable koja je oduševila Riječane, no sada će ju vidjeti i Zagrebačka publika - navodi Jadranka neke od headlinera Cirkobalkane te dodaje kako su u sklopu festivala organizirane i radionice cirkuske prakse, kino, izložba 'Sva Djeca Cirkobalkane' u knjižnici Marija Jurić Zagorka te promocija časopisa Kazalište koji je novi broj posvetio cirkuskoj umjetnosti. Na repertoaru je tako sedam predstava, četiri cjelovečernje i tri rada u nastajanju.
-Drago nam je što će zagrebačka publika moći vidjeti najnovija kretanja u cirkuskoj umjetnosti. Nastupit će i francusko-talijanska umjetnica Chiara Marchese, laureatkinja circusnext platforme 2020-2021., koja svojom izvedbom na žici progovara o fizičkoj, materijalnoj, psihičkoj i intelektualnoj nestabilnosti - dodaje Nikola Mijatović.
Dijalog s publikom
Organizatori festivala i utemeljitelji kolektiva Cirkorama dio su prve generacije cirkuskih umjetnika na našim prostorima. Cirkuska umjetnost kroz povijest imala je trnoviti put.
-Suvremeni je cirkus nova pojava, ali do nje je došlo kroz godine razvoja. Prve cirkuske škole nastale su 60-ih godina u Francuskoj. Prije toga, cirkus je bio obiteljski biznis koji se prenosio s koljena na koljeno. Skok u razvoju dogodio se 60-ih s pojavom novog cirkus u Francuskoj, a 90-ih je službeno postao umjetnost te polako postaje sve prisutniji na velikim svjetskim pozornicama- upućuje nas Mijatović u kratku povijest suvremenog cirkusa. Iako je novi cirkus na zapadu prisutan i prihvaćen, u našim je krajevima još uvijek riječ o novijoj pojavi koja još uvijek gradi svoj odnos s publikom.
-Publika još uvijek nije u potpunosti educirana. Mnogi koji dođu, očekuju tradicionalni cirkus sa životinjama koje su zabranjene pa budu razočarani. Ciljana skupina su nam mladi i kazališno obrazovani ljudi koji imaju interes prema neverbalnom teatru i suvremenom plesu, no svake godine imamo barem jednu predstavu za cijelu obitelj. Ove godine je to "Tutti Frutti"- veli Mijatović. Slično govori i Petra Bokić. U kazalištu je više od 20 godina. najprije se bavila glumom i lutkarstvom, a onda je na jednoj radionici otkrila mogućnosti klauna što joj je, kaže, potpuno promijenilo umjetničku perspektivu.
-Filozofija klauna posve je izmijenila pristup koji sam imala prema sebi u odnosu na druge,a i onome što izvodim. Klaun ruši četvrti zid i tjera te da budeš potpuno svjestan onoga što osjećaš i daješ publici i onoga što od nje primaš. S klaunom mi se otvorila cijela perspektiva cirkusa i preko deset godina ga nastavljam istraživati. Klaun je postao moj poziv, cjeloživotni - objašnjava Petra Bokić.
Paralelno s Crikobalkanom, ističe, od 3. do 6. lipnja na Sceni Travno održava se i Zagreb Clown Festival, a na programu će biti klaunske predstave recentne europske produkcije.
Nova loža lude mame
Koronakriza i Lockdown, kažu organizatori, imali su poguban utjecaj na cirkuske umjetnike u Hrvatskoj jer mnogi od njih nisu članovi umjetničkih udruga i strukovnih organizacija pa su ostali bez sredstava za život. Zbog toga su, ujedinjeni, nedavno pokrenuli postupak osnivanja strukovne organizacije.
-Htjeli smo raditi, no nismo mogli i jedva smo krpali kraj s krajem. Nismo se imali kome obratiti za pomoć pa smo se udružili. Kada osnujemo strukovnu organizaciju, svi smo na putu da dobijemo prava kao umjetnici, a to će omogućiti sigurniji život novim generacijama cirkuskih umjetnika - dodaje Nikola. Za razliku od Petre koja ga je otkrila kroz teatar, on i njegova supruga Jadranka, u suvremeni su cirkus ušli s ulice.
-Krajem 90-ih unutar Udruge Attack djelovali smo u Novoj loži lude mame te izvodili ulične nastupe s vatrom na ulicama i raznim festivalima. Tada je to bilo jako popularno pa su nas zvali i na otvaranja Splitskog ljeta, Dubrovačkih ljetnih igara... Putujući Europom spoznali smo da postaje cirkuske škole i otvorio nam se čitav jedan novi svijet - prisjeća se početaka Jadranka Žinić Mijatović. A na pitanje vrijeđa li ih to što ih nazivaju cirkusantima, troje organizatora odgovora predstavom koju će po 3.put izvesti nakon festa, a propituje odnos politike, društva i cirkusa.
-Naša predstava Horror House - Ovo je cirkus postavlja pitanje kako se cirkus doživljava kroz medije i u svakodnevnom životu. Političari često spominju cirkus. Jedino je predsjednik Milanović nedavno izjavio da je cirkus umjetnost (i to s vrlo upitnim odabirom riječi, ali bar pozitivno). Riječ cirkusanti nas ne vrijeđa jer mi to jesmo - profesionalni izvođači kojima je cirkus životni poziv - zaključuju.
