I Zagrepčani znaju da je najbolji bijeg od briga onaj u knjigu

Mada imam ebook vise volim knjige....nema nis lepse neg se kreveljiti na kaucu sa macom i listati knjigu...i moja maca cita s menom i nedaj Bog da stranicu prebrzo okrenem....

Pri komentiranju valja uzeti u obzir prosječnog stanovnika Hrvatske pa se tada može razumjeti djelomična opravdanost tvrdnje o bijegu, o odmaku od pre-ružne stvarnosti, od vječnih ustaša i partizana, o vječnom lizanju prastarih rana i zanemarivanju sadašnjeg trenutka a o budućnosti da i ne govorim. Knjiga je svojevrstan bijeg jer nam otvara poglede, podsjeća nas na smisao nas i svijeta oko nas, podsjeća nas da ima ljepote, milosti, odanosti, napora i truda za dobro svih, požrtvovnosti i odricanja....na sve ono što više ne vidimo oko sebe ili vidimo sve rjeđe. Napokon, pitajte ljude koliko im je čudno vidjeti i čuti nešto i nekoga ljubaznog, pristojnog, odgojenog ?? Samo skromna ljubaznost izaziva čuđenje okoline pa tko se onda ufa reći da ljudi nemaju potrebu bjega iz okruženja u kom žive? Makar i kroz detektivske priče u kojima posotji neki junak koji uspijeva uništiti barem dio zla? Zato, molim, bez pogleda s visoka na članak kao i na čitatelje knjiga bez obzira na njihove razloge čitanja.

„Vjerujte mi na riječ, ne postoji bolji i kvalitetniji “bijeg” od onoga u knjigu,“ piše u članku. Žalosno ako novinar misli da su čitanje i knjiga bijeg. Još žalosnije ako je za prosječnog čovjeka to zaista tako. Ako se pođe od te pretpostavke, začuđuje i novinarev zaključak da na taj trend – trebamo biti ponosni! Trebamo li biti ponosni što se „bježi“ u knjigu? Novinar također pretpostavlja da „se čita da bi se oduprlo općoj regresiji“, a na početku članka konstatira i da se povećanim statistikama čitanosti (tj. posudbe knjige u knjižnicama) priključujemo svjetskom trendu… što bi značilo da je „bježanje u knjigu“ (i to od regresije!), svjetski trend. Da netko pročita malo više knjiga, ali obrati pozornost i na selekciju sadržaja, možda bi naučio nešto i o valjanom zaključivanju. S knjigom i čitanjem stvari su ipak malo ozbiljnije i složenije od ovakvih simplifikacija. Dobro je ako se njeguje kultura čitanja, ali sigurno nije dobro ako se čita primarno zbog (i radi) „bijega“.