Gotovo četiri desetljeća obrtništva, više od pola stoljeća radnog staža i nepresušna želja za učenjem i radom obilježili su životni put Rudolfa Puntarića, vlasnika zagrebačke obrtničke radionice Tehno Etta kojemu je prošloga mjeseca na svečanoj proslavi 60. Dana obrtnika dodijeljena nagrada za životno djelo.
Tehno Etta specijalizirana je za elektromehaniku, odnosno popravak elektromotora, pumpi, transformatora i različitih strojeva, a tijekom godina razvila je i bogatu ponudu rezervnih dijelova, govori nam Puntarić, dodajući da je obrtnički put započeo na Ljubljanici, no vrlo brzo preselio se malo sjevernije, u Zagorsku ulicu 17, gdje radionica posluje i danas.
Odluku o pokretanju vlastitog obrta, objašnjava, donio je jer ga je vodila želja za napretkom i profesionalnim razvojem. Radio je u tvornici cipela Astra na održavanju strojeva, no osjećao je da želi više od sigurnosti tvorničkog posla.
– Htio sam otići dalje, maknuti se od prosjeka. Posao u tvornici bio mi je preuzak, a obrtništvo je nudilo široku paletu mogućnosti – kaže. Priznanje za životno djelo stoga mu je, napominje, došlo kao kruna dugogodišnjeg rada i predanosti obrtništvu.
– Nagrada je šlag na kraju torte. Bilo mi je to lijepo iznenađenje. Čast mi je što su priznali moj rad, to je potvrda da netko ipak cijeni trud i da ništa nije bilo uzalud. Iako čovjek ne radi zbog nagrada, lijepo je kada ih dobije – ističe Puntarić.
No, to je tek posljednje u nizu priznanja koja je primio. Zid njegove radionice ispunjen je brojnim plaketama i zahvalnicama.
– Nakupile su se tijekom godina. Ima ih nekoliko posebno važnih, među kojima su zlatna i srebrna plaketa Udruženja obrtnika grada Zagreba te plaketa za razvoj obrtništva. Ima i manjih priznanja koja su mi jako draga, ali više i ne stanu sva na zid. Morao bih proširiti prostor da ih sve izložim – govori kroz smijeh.
Iako je nakupio i staža i godina i nagrada, dodaje, o povlačenju iz posla ne razmišlja.
– Neću ići u mirovinu. Hoću raditi, privređivati, biti na korist cijelom društvu, ali i sebi. Znam puno ljudi svoje dobi koji su otišli u mirovinu i više nitko ne čuje za njih, izgube se. To si ne želim dozvoliti – naglašava Puntarić.
Osim svakodnevnog rada u struci, desetljećima je bio aktivan i u obrtničkim institucijama. Sudjelovao je u radu Udruženja obrtnika grada Zagreba i Obrtničke komore, ali i Elektrostrojarske škole, a posebno ističe svoj doprinos obrazovanju novih generacija majstora.
– Dugo sam bio predsjednik komisije za majstorske ispite. Imam na desetke učenika i šegrta koje sam odgojio. I moj djelatnik Siniša Bunjevac kod mene je završio majstorski ispit, a radi sa mnom još od devedesetih, dakle više od 30 godina – kaže.
Tijekom desetljeća rada suočavao se i s brojnim izazovima, a smatra da nijedno razdoblje nije potpuno jednostavno.
– Nama obrtnicima uvijek je izazovno. Svako vrijeme nosi svoje, no uvijek moramo isplivati, nema druge nego držati glavu izvan vode. Što te više steže, jače plivaš – objašnjava. A na pitanje što pamti kao najizazovnije teško pronalazi jedan odgovor.
– Svake godine je neki problem. Ove je godine to napad na male paušaliste, prije toga smo se borili s fiskalizacijom... Svega je bilo – navodi.
Promjene tehnologije i tržišta, domeće, prihvaćao je kao dio posla, a prilagodba je, ističe, jednostavno nužna. – Sve se događalo usput. Kako je posao nalagao, tako smo se prilagođavali. Ne možeš drukčije – tumači Puntarić.
Danas u radionici rade samo on i dugogodišnji zaposlenik. Posla ne nedostaje, a među klijentima ima i stalnih i novih mušterija.
– Prema svima se odnosimo jednako. Svi su nam jednako vrijedni. Važno je biti pošten i stručan, odan poslu i strankama, u suprotnome nema opstanka – smatra. A ni nakon toliko godina ne bira poslove niti ih prepušta drugima.
– Radimo od osam do 16 sati i cijelo sam vrijeme u radionici. Radim sve što mi dođe pod ruku. Ne dijelim poslove po principu da je nešto teže pa neka to radi djelatnik – ističe. Ipak, posebno ga motiviraju novi izazovi i tehnologije koje neprestano mijenjaju struku.
– Volim kada dođe nešto novo što još nismo radili. Nešto za što nikad nisam čuo pa nas dvojica mozgamo kako to riješiti. Volim otkrivati nove mogućnosti. Primjerice, Kinezi su izmislili neko čudo pa ga moraš naučiti popraviti – objašnjava Puntarić. Razvoj novih vrsta elektromotora i suvremenih tehnologija, napominje, prati s velikim zanimanjem.
– Danas ima inverterskih i step motora. Riječ je o novome valu motora i mora se otkrivati kako djeluju. To me zanima i veseli – ističe.
Kada govori o svojim najvećim postignućima, kaže da je najponosniji na kontinuirani rad. – To me nosi i drži – naglašava. A put do uspjeha, napominje, nije bio lagan. Odrastao je bez oca koji je poginuo dok je još bio dijete, zbog čega nije imao financijsku sigurnost na koju bi se mogao osloniti.
– Sve sam morao zaraditi sam. Nisam mogao ući u posao i odmah kupiti strojeve, kombi i opremu. Morao sam zaraditi za svaki korak. Ići po trnju do zvijezda – kaže.
Iako je posao važan dio njegova života, Puntarić njeguje i brojne interese izvan radionice. Rado, navodi, odlazi na izlete, sajmove i edukacije, gdje upoznaje nove ljude i širi mrežu kontakata.
– Puno mi znači biti među ljudima, družiti se, razmjenjivati iskustva – govori. Posebno mjesto među njegovim hobijima, domeće, zauzima i kuhanje. Svakog četvrtka priprema gablec, a ljubav prema kuhinji proširio je i izvan obrta. Sudjelovao je u pripremi hrane na brojnim proslavama obrtničkih udruženja diljem Hrvatske, a nerijetko su s kolegama kuhali i besplatno dijelili obroke prolaznicima.
Otvori KEKS Pay
