Zagreb se ponovno plavi. Nakon tri dana štrajka, tramvaji su u vožnju krenuli još u srijedu poslijepodne i sada opet, tako, prolaze ulicama grada. Ovog sunčanog četvrtka, ujutro, na zagrebačkim tramvajskim stajalištima ponovno je bilo živahno. Putnici su čekali svoje linije, ukrcavali se u tramvaje ili izlazili iz istih.
U jutarnju zagrebačku gužvu uključili smo se i mi, a do Jelačić-placa provozali smo se tramvajem broj 11. Kako smo odmicali od stanice do stanice, tramvaj se sve više punio. Neki su krenuli na posao, a drugi, pak, u školu ili na fakultet. Na posao se uputila i djevojka Matea koju smo sreli u blizini tramvajske stanice kod Trga bana Josipa Jelačića. Kazala nam je da joj protekla tri dana bez tramvaja nisu bila jednostavna. – Bilo je dosta turbulentno i snalazila sam se na sve moguće načine jer ipak nekako treba doći na posao i na fakultet. Poslužio je i bicikl, odnosno Bajs, po prvi put sam aktivirala aplikaciju. Inače uvelike ovisim o javnom prijevozu jer mi on znatno olakšava kretanje gradom pa mi je bilo prilično teško funkcionirati bez njega – istaknula je studentica.
Dodala je kako se, unatoč svemu, uspjela organizirati na vrijeme, no priznaje da joj to nije bilo tako lako. – Bilo je izazovno organizirati se. Jedva sam dočekala da sve završi i nadam se da se ovakva situacija više neće ponavljati – rekla nam je djevojka Matea. U sličnoj situaciji bio je i Zagrepčanin Danijel koji se tijekom štrajka također morao snalaziti s alternativama. Kombinirao je, tako, bicikl i vlastite noge. Iako je očekivao veće probleme, na posao je ipak uspijevao stići bez kašnjenja, ali uz mnogo pješačenja, kazao nam je. – Mislio sam da će biti teže. Prvi dan išao sam biciklom i bio je kaos. Ljudi ne znaju kako hodati niti kako voziti po cesti pa sam idući dan onda odlučio ići pješice. Pješačio sam šest i pol kilometara iz Novog Zagreba na posao, a isto toliko i natrag. Srećom, vrijeme je bilo lijepo. Da je padala kiša, to bi bila drama. Nakon što sam se u utorak dobro nahodao, u srijedu sam ponovno išao biciklom na posao – ispričao nam je Danijel.
Tramvaj mu je, inače, prvi izbor za kretanje gradom, rekao je Zagrepčanin. – Teško mi je postalo ići automobilom igdje, moram onda misliti gdje ću ga ostaviti, a problem su i gužve i parking. Zbog štrajka, ipak, nisam nigdje kasnio. Mislio sam da će biti puno gore, ali na kraju je ispalo dobro, možda i zato što je vrijeme bilo lijepo. Drago mi je da se sve vratilo u normalu. Mislim da štrajka u ovakvom obliku ne bi trebalo biti – kazao nam je Danijel svoje mišljenje.
FOTO Evo kako izgleda prvo jutro nakon štrajka. Zagreb se vraća u normalu, tramvaji na tračnicama, Čistoća na ulicama
Obustava javnog prijevoza muke je zadala i umirovljenici Anki koja se, kako nam je kazala, za kretanje Zagrebom najviše oslanja na tramvaje. – Sva sreća da tramvaji opet voze. Ovih nekoliko dana bilo je katastrofa. Jučer sam pješačila od Nove Vesi do bolnice Merkur više od sat vremena, a isto toliko trebalo mi je i natrag. Taksiji su poskupjeli i nisam se htjela njima voziti, iz principa. Rekla sam si da ću nekako stići pješice, iako imam problema s nogom. Tako je i bilo, na kraju sam sve uspjela obaviti – objasnila nam je. Automobil je odavno prestala voziti, dodala je umirovljenica, pa joj javni prijevoz uvelike olakšava kretanje gradom, rekla nam je.
– Iako živim u centru, ovih nekoliko dana jedva sam se snalazila. Javni prijevoz mi je, inače, jako važan. U mirovini sam, više ne vozim automobil i često se, stoga, kada moram negdje ići, oslanjam na tramvaje – ispričala je gospođa Anka. Bilo je i onih kojima štrajk ZET-ovih radnika nije poremetio svakodnevicu. Među njima je i Đuro kojeg smo sreli na Trgu. Javnim prijevozom gotovo se i ne vozi, priznao nam je. – Posao mi je pet minuta od stana pa ga ni inače ne koristim. Ako negdje idem, idem autom i dosta ga, u principu, koristim. Tramvaj mi, stoga, nije ni toliko važan za kretanje po Zagrebu. Danas, izvanredno, imam neke obaveze pa zato idem tramvajem – rekao nam je Đuro.
Na probleme zbog štrajka naišao je i umirovljenik Vjekoslav. Rekao nam je da se bez tramvaja i autobusa posljednjih dana teško snalazio. – U mirovini sam i već nekoliko godina nemam automobil tako da mi je bilo dosta izazovno. Zamolio sam sina za pomoć pa je on morao uzeti slobodno na poslu kako bi me odvezao na Rebro na pregled – ispričao je umirovljenik i dodao da zbog štrajka nije nigdje kasnio. – Sve smo unaprijed dobro isplanirali, ali da je ovo potrajalo još 10-15 dana, bilo bi još teže. Baš kao i mnogi drugi umirovljenici, potpuno sam ovisan o javnom prijevozu – istaknuo je Vjekoslav. Povratak tramvaja na zagrebačke ulice posebno ga je, stoga, razveselio. – Zadovoljan sam i sretan što tramvaji ponovno voze. Oni mi uvelike olakšavaju svakodnevni život. Uvijek sam u pokretu i zato mi puno znače – objasnio nam je.
Otvori KEKS Pay
Otkad je hodanje postalo problem? Pa to je najmanji problem u cijeloj priči. A te fore sa starcima, djecom i nemoćnima ostavite po strani. Problem je ovdje nešto drugo.