Umjetnost nije nikada završena, već samo napuštena. Riječi su to poznatog talijanskog slikara Leonarda da Vincija. A upravo je to i filozofija iza Muzeja nedovršene umjetnosti, smještenog u samom srcu metropole, u Ulici Eugena Kumičića. Kreativnost ondje nema granica, a nedovršeni projekti inspiracija su za neke sasvim nove ideje, kazala nam je osnivačica Zagrepčanka Maja Lukjanov.
Kreativnost je oduvijek bila važan dio njezina života, rekla nam je M. Lukjanov, inače modna dizajnerica i stilistica. Još krajem srednje škole zainteresirala se za dizajniranje odjeće, a u dvadesetima je upoznala supruga, baletana Ukrajinca Aleksandra Lukjanova s kojim ima i dvije kćeri. Godinama kasnije, ljubav prema kreativnosti prerasla je u prostor u kojem je umjetničko stvaranje dostupno baš svima. Sve je, međutim, počelo prilično spontano, gotovo iz šale, ispričala nam je osnivačica. – Umjetnici se često znaju zapitati što napraviti s crtežom, slikom ili nekim drugim radom koji nikada završen. Baš iz takvih, naizgled nedovršenih priča, nastala ideja za ovaj muzej. Radovi koji bi inače ostali spremljeni u ladicama i kutijama ovdje dobivaju priliku za novi početak. Netko ih može nastaviti, izmijeniti ili im dati sasvim novu priču – objasnila nam je M. Lukjanov.
U muzeju je, dakle, sve interaktivno, a posjetitelje se potiče da promiču granice svoje kreativnosti, istaknula je osnivačica. Posjetiteljima su raspolaganju različiti materijali i alati pa se, tako, mogu okušati u tehnikama koje su im možda poznate, ali i onima koje dosad nisu imali priliku isprobati. A ta ideja vodila je i samom uređenju prostora koji je podijeljen u tri tematske sobe, objasnila nam je M. Lukjanov. – Prva soba je svojevrstan atelijer u kojem se može raditi, primjerice, ugljenom, koncem i iglom, papirom ili linorezom. U drugoj sobi posjetitelji se mogu upoznati s osnovama crtanja ili pletenja, a u trećoj, pak, pisati svoje misli tipkajući po pisaćoj mašini – kazala je. Pritom nema pritiska da rad mora ispasti savršeno, dodala je.
Jedan posjetitelj može, tako, započeti rad, drugi ga nastaviti, a treći dovršiti. Umjetničko djelo ondje ne mora imati samo jednog autora, niti mora biti dovršeno da bi imalo smisla, dodala je M. Lukjanov. – Svaki posjetitelj može ostaviti vlastiti trag i uvjeriti se da kreativnost nije rezervirana samo za umjetnike. Od početka je glavna zamisao bila da ljudi svojim radovima postanu dio muzeja. Važno nam je da vide što su napravili posjetitelji prije njih, a zatim i sami ostave nešto za one koji dolaze poslije. Tako se i međusobno inspiriraju – ispričala nam je M. Lukjanov. U muzeju nema nikakvih uputa kako nastaviti umjetničko djelo, dodala je, a svoj rad mogu i ponijeti kući ili ga ostaviti drugima da ga nastave. Jedino je pravilo poštivati ono što je netko prije započeo te počistiti nered iza sebe.
Što će se u muzeju naći i koje će aktivnosti privući najviše pažnje odlučuju sami ljudi. – Sadržaj se zahvaljujući gostima mijenja svakodnevno. Najviše vole vezenje i linorez. Iznenadilo nas je i koliko posjetitelji vole pisati na pisaćim mašinama. U početku smo imali samo jednu, a danas ih imamo već četiri – ispričala je M. Lukjanov. Dodala je da ljudi u prosjeku ondje provedu oko dva sata, dok je jedna djevojka jednom provela čak šest sati izrađujući umjetnost. Muzej najčešće posjećuju turisti, ali i Hrvati, posebno obitelji s djecom. – Ljeti su najčešći posjetitelji turisti koji zaista dolaze iz cijelog svijeta. Imali smo priliku upoznati ljude iz brojnih zemalja, a jedna je djevojka doputovala čak s Madagaskara – istaknula je. Osim amatera, u muzej povremeno svrate i profesionalni umjetnici. Jedan je posjet M. Lukjanov, tako, posebno ostao u sjećanju, ispričala nam je. – Dolaze nam i umjetnici, iako ne toliko iz Hrvatske koliko iz inozemstva. Bilo nam je jako simpatično kada nas je posjetio ilustrator i animator koji je radio za Disney – kazala nam je.
A da posjetitelji nisu samo prolazni gosti, pokazuje i muzejski dnevnik u kojem se čuvaju priče, susreti i trenutci koji su obilježili nečiji posjet. – Kroz dnevnike bilježimo ljude koji su prošli kroz ovaj prostor i ono što su ovdje napravili, bilo kroz njihove radove ili kroz kratke priče o njima – istaknula je M. Lukjanov. No, kreativnost ne bi trebala završiti izlaskom iz muzeja, napomenula je osnivačica. – Voljeli bismo da ljudi iz muzeja ponesu nešto što su ovdje isprobali i nastave to raditi kod kuće. Ako ih potaknemo na kreativu, onda smo uspjeli – poručila je.
Otvori KEKS Pay
