Kada bi vas netko zamolio da nabrojite nekoliko zagrebačkih spomenika, vjerojatno bi vam prvi na pamet pali ban Josip Jelačić, kralj Tomislav ili možda Stjepan Radić. No koliko zapravo znate o spomenicima pokraj kojih svakodnevno prolazite? Iako su dio prepoznatljive gradske kulise, priče koje se iza njih kriju često su nepoznate čak i Zagrepčanima koji cijeli život žive u gradu. A upravo je istraživanje 69 spomenika u širem središtu Zagreba otkrilo nešto što bi mnoge moglo iznenaditi. Zagrebačkim ulicama ne dominiraju spomenici vojskovođama, vladarima i političarima, već oni koji slave književnost, umjetnost i obične ljude. Do tog je zaključka došao Filip Cirkvenčić, doktorand geografije na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu i zaposlenik Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER), koji je svoje iskustvo turističkog vodiča odlučio povezati sa znanstvenim istraživanjem. Ideja se, kaže, rodila sasvim spontano, tijekom turističkih obilazaka grada.
– Dok sam vodio ture, turisti su me često ispitivali o spomenicima pokraj kojih bismo prolazili, a koji nisu nužno bili dio mojeg razgledavanja. Tada sam shvatio da mnogi od njih nisu posvećeni kraljevima, vojskovođama ili političarima, nego pjesnicima, književnicima, znanstvenicima i običnim ljudima. Odlučio sam zato malo detaljnije istražiti što nam zapravo govore zagrebački spomenici – objašnjava Cirkvenčić. Tijekom približno godinu i pol dana popisao je i analizirao 69 spomenika na području koje obuhvaća šire gradsko središte, od Frankopanske ulice do istočnog dijela centra te od Jurjevske ulice do Botaničkog vrta. Svaki je spomenik razvrstao prema tome koga ili što predstavlja, ali i prema njegovu obliku, odnosno je li riječ o bisti, punoj figuri ili simboličnom prikazu. Rezultati su ga iznenadili. Najzastupljenija skupina nisu povijesne ličnosti, nego alegorijski i simbolični prikazi, među kojima su Kožarićevo Prizemljeno sunce, Meštrovićev Zdenac života i Povijest Hrvata. Slijede spomenici posvećeni književnosti i jeziku, dok povijesne ličnosti čine oko 15 posto analiziranih spomenika.
– Kada pomislimo na spomenike, automatski nam na pamet padaju povijesne figure. No Zagreb ima velik broj spomenika posvećenih književnosti, umjetnosti, znanosti, pa čak i književnim likovima. Imamo, primjerice, Petrica Kerempuha i Doru Krupićevu. Turistima je posebno zanimljivo kada otkriju da smo podigli spomenike likovima iz književnih djela – govori. Zanimljivo je, međutim, da se takva slika grada ne odražava uvijek u pričama koje turisti čuju tijekom razgledavanja. Istraživanje je pokazalo da turistički vodiči u svojim interpretacijama češće daju prednost povijesnim ličnostima, iako one nisu najbrojnije među spomenicima. Priznaje da je i sam na početku vodičke karijere radio upravo tako, sve dok nije primijetio da posjetitelje često više zanimaju neobične i manje poznate gradske priče.
Jedna od takvih skriva se u Tkalčićevoj ulici, gdje se na prozoru nalazi skulptura žene koja promatra prolaznike. Mnogi je možda doživljavaju tek kao simpatičan detalj, no ona zapravo podsjeća na dio zagrebačke prošlosti o kojem se rijetko govori. – Tkalčićeva je nekada bila ulica gradskih bludilišta, odnosno bordela. Ta žena na prozoru predstavlja prostitutku i podsjeća na žene koje su ondje radile. Danas nam to možda zvuči zabavno ili neobično, ali uvjeti u kojima su te žene živjele i radile bili su iznimno teški. Spomenik je zapravo svojevrsno sjećanje na njih – objašnjava. Još jedan primjer koji rado pokazuje turistima jest spomenik Tinu Ujeviću. Pjesnik je prikazan ozbiljna, gotovo namrštena izraza lica, zbog čega posjetitelje često pita što misle tko je čovjek pred njima. Odgovori ga znaju nasmijati jer neki pretpostavljaju da je riječ o detektivu ili nekoj drugoj strogoj figuri, a ne o jednom od najpoznatijih hrvatskih pjesnika.
Posebno mu je zanimljiv i spomenik Mariji Jurić Zagorki u Tkalčićevoj ulici. Ona je ondje prikazana kao elegantna gospođa s kišobranom, u haljini i s uredno složenom kosom. No iza te naizgled mirne figure krije se žena koja je rušila društvene konvencije svojeg vremena. – Zagorka je bila borkinja za ženska prava, nosila je hlače i pušila u javnosti u vrijeme kada se takvo ponašanje žena smatralo neprihvatljivim. Na spomeniku je, međutim, prikazana kao fina gospođa. To nije nužno pogrešno jer je ona doista bila i to, ali njezina je priča mnogo složenija. Kroz njezin spomenik možemo govoriti o emancipaciji žena, književnosti, zagrebačkim legendama i Gričkoj vještici – ističe Cirkvenčić.
A koliko sami Zagrepčani poznaju te priče? Prema njegovu iskustvu, znatno manje nego što bi se moglo očekivati. – Kada biste nekoga zamolili da nabroji spomenike koji nisu posvećeni političarima ili povijesnim ličnostima, mislim da bi mnogi zastali. Svi znaju za bana Jelačića i kralja Tomislava, ali neke druge skulpture uopće ne doživljavamo kao spomenike. Zato se ponekad dogodi da turist koji u Zagrebu provede tri dana s vodičem upozna gradske priče bolje od nekoga tko ovdje živi cijeli život – smatra. Upravo zato vjeruje da bi Zagreb mogao mnogo bolje iskoristiti svoju spomeničku baštinu u turističkoj promociji. Grad koji je već poznat po neobičnim muzejima mogao bi se, kaže, snažnije predstaviti i kao grad književnosti, umjetnosti i ljudi čije su priče oblikovale njegov identitet.
A kada bi morao izdvojiti samo tri spomenika koja bi svaki posjetitelj Zagreba trebao vidjeti, njegov bi izbor bio zanimljiva kombinacija: kumica Barica, Marija Jurić Zagorka i ban Josip Jelačić. – Kumica Barica predstavlja stari Zagreb, tržnicu kao trbuh grada i žene koje su iz Šestina, Mlinova i okolnih sela donosile svoje proizvode na Dolac. Bio je to težak i naporan posao. Zagorka nam, s druge strane, otvara priču o književnosti, emancipaciji i položaju žena, a ban Jelačić neizostavan je dio povijesti i identiteta grada – objašnjava. Posebno ga fascinira što se sva tri spomenika nalaze na relativno malom prostoru, a predstavljaju potpuno različite društvene slojeve i životne priče. – Na glavnom trgu imate bana, predstavnika tadašnje vlasti, nekoliko koraka dalje kumicu koja predstavlja obične ljude i težak rad na tržnici, a u blizini je i Zagorka, žena koja se borila za prava drugih. To je ono što mi je najljepše u Zagrebu. Na svega nekoliko minuta hoda možete ispričati priču o gotovo cijelom društvu jednog vremena – zaključuje Filip Cirkvenčić.
FOTO Noćni požar u Zagrebu: Mercedes izgorio pred kafićem, od siline topline popucala stakla
Otvori KEKS Pay
