Tada, naime, biraju novog šefa najveće stranačke organizacije – one u Zagrebu.
I nije im ta nova prilika ključna i nužna samo za političku scenu u metropoli – dapače rezultat tih unutarstranačkih izbora imat će znatno veći odjek. I to isključivo i samo bude li među socijaldemokratima razboritosti, i to one koja podrazumijeva nužno ostavljanje ega i privatnih nesuglasica po strani.
Nije SDP-ovcima preostao drugi način da sa sebe speru etiketu pasivne oporbe koju su nadjačali ne samo nestranački političari koji su se izborili za mjesta u Skupštini, nego i oni koji su se prvi put kandidirali na posljednjim lokalnim izborima. Moraju priznati, Zagreb su počeli gubiti prije nekoliko godina – kada je ulogu šefa imao Davor Bernardić.
Nedorastao da Bandića pritisne ili ga barem u žestokoj raspravi nadjača, držeći se kao šef zagrebačke organizacije, znaju to pratitelji sjednica Skupština, s tek nekoliko jednih te istih rečenica koje je ponavljao iz mjeseca u mjesec – u svakom novom terminu sjednice. Sada je nova šansa – a među kandidatima za tu utrku, uz Dominika Etlingera koji je kandidaturu prvi javno obznanio, spominju se Aleksandra Kolarić, Gordan Maras, Bojan Glavašević i Rajko Ostojić.
Pet imena s pet različitih dosadašnjih ostvarenih rezultata, među njima samo jedan kandidat – koji ima sve argumente da ostalima dobaci: “On jest zagrebački dečko s dobrim rezultatima i karijerom u gradskoj političkoj sceni”. No to nikako ne diskreditira ni Ostojića, ni Kolarić, ni Glavaševića, ni Marasa – dapače, svi su se oni više ili manje dokazivali na nacionalnoj političkoj sceni. S
ada je na članovima stranke da dobro odvagnu tko im od potencijalnih kandidata ima kakve ambicije. One krajnje naravno – tko doista želi, može i zaslužuje biti šef zagrebačkog SDP-a, a kome je to stepenica da zasjedne u glavni šefovski stolac stranke. I smijeni Bernardića.
Nije bitno tko će voditi već kada će se iz partije promjeniti u hrvatsku stranku? Dok se ne riješe tereta SKH građani ju neće doživljavati kao nešto prihvatljivo već kao samo kao ostatak tužne socijalističke ere.