Polufinale. Bara i čoja. Tim je riječima glavni čovjek grada opisao natječaj za spomenik Franji Tuđmanu.
O tome kakav spomenik će se postaviti u Park dr. Franje Tuđmana na Črnomercu odlučit će, kazao je gradonačelnik Milan Bandić, struka. Hoće li to biti jedan od četiri jednakovrijedna rada koja je žiri izabrao, još uvijek se ne zna.
– Finale tek slijedi. No, nećemo odustati od ideje najljepšeg spomenika na najljepšem i najvećem Trgu dr. Franje Tuđmana. Sve drugo su tehnički detalji - kazao je Bandić, dok je predsjednik ocjenjivačkog suda, povjesničar umjetnosti Igor Zidić dodao da se jednostavno nisu mogli odlučiti za jedinstveni najbolji rad.
– Rezultati su iznenadili nas u žiriju jer smo očekivali malo više arhitektonskih i spomeničkih radova druge vrste. No, većina pristiglih od njih ukupno 24 bili su kipovi. Ovaj put pobijedila je tradicija i oni koji su pokušali stvoriti lik prvog predsjednika. Nastojali smo po zadanim kriterijima izabrati ono najprofesionalnije, što se da najlakše doraditi, svi nedostaci rezultat su rada u kratkom vremenu - rekao je Zidić.
Dva rada eliminirana su zbog nepoštivanja propozicija, a jučer su u prostoru ZgForuma prikazali preostala 22 rješenja. Uočljiv je bio rad Borisa Ljubičića. S prednje strane kvadra od sedam metara izlazi prvi predsjednik, a sa stražnje se vidi konjska stražnjica koja u njega ulazi.
– U veliku pravokutnu masu ulaze velikani prošlog vremena, a Tuđman izlazi kao pobjednik. Rad se zove “Sat povijesti” jer ga treba obići da bi ga se shvatilo - kazao je Ljubičić. Iako je žiri ovaj rad ocijenio kao najmoderniji, zamjerili su što autor nije uzeo u obzir rugalačku dimenziju simbolike.
Aljoša Špaleta i Monika Džakić, primjerice, spomenik Tuđmanu vide kao stepenice s reljefnim likom na njima, a žiri rad opisuje kao podsjetnik na današnje konzumerističke hramove. Rad Nikole Džaje predsjednika je stavio u prozirni uspravni kvadar, koji bi se mogao shvatiti kao da je Tuđman u njemu “zarobljen”. Da se pitalo Kuzmu Kovačića, jednog od nagrađenih autora, kip ne bi smio imati limitiranu visinu.
–Spomenik bi morao biti veći, pogotovo s obzirom na postolje. Kip za onaj prostor morao bi biti barem 3-3,5 metra, a samo postolje četiri - kazao je Kovačić. S tim se ne slaže Neven Bilić, također nagrađeni autor.
–Visina mog rada je 2,3 metra, a na postamentu je od 60 centimetara. Mislim da je takva srednja dimenzija idealna jer nije “div” među ljudima, a opet nije na razini onih koji se kreću parkom - kaže Bilić, te dodaje da bi se prvo trebao urediti prostor, a tek onda staviti figura. Uređenje Parka dr. Franje Tuđmana trebalo bi biti gotovo do sredine 2017., najavio je gradonačelnik.
Vidim, javljaju se jugovići i prekodrinska braća koji Tuđmanu još uvijek ne mogu oprostiti što je stvorio hrvatsku državu i pomogao im urušiti milu SFRJ. Prekodrinska braća će još nekako preživjeti, imaju svoju rezervnu domovinu u nešto manjim granicama nego što su planirali, ali ovim našim jugovićima najveća je kazna što moraju živjeti u državi koju mrze. Nisam se slagao sa svime što si radio dok si bio živ, ali iz sadašnje perspektive, kad vidim kakve su okolnosti bile i tko je sve bio protiv nas, mogu reći samo: uspio si u nemoguće,mu hvala ti Franjo. Jedan spomenik nije dovoljan da obilježi tvoju veličinu.