Američki građani svakodnevno slušaju vijesti o prijetnjama sjevernokorejskog lidera Kim Jong-una koji poručuje da će napasti njihovu zemlju. Reakcije su podijeljene – od onih koji se nasmiju i rukom odmahuju do zabrinutosti. Ovi prvi drže da se Kim Jong-un zaigrao pod utjecajem ratoborne obitelji te želi ostaviti dojam odlučnog vođe kako bi ga narod i generali prihvatili kao zrelog lidera koji izlazi iz sjene svog oca. Vjeruju da Obama i Pentagon imaju sve konce u svojim rukama i ne brinu se za sigurnost Amerike. Takvoj procjeni doprinose i mediji, koji uspoređuju američku i sjevernokorejsku vojnu snagu, iz čega je jasno da Washington ima dominantnu ulogu. S druge strane, oni upoznatiji s cijelom situacijom, koja se zakomplicirala, vjeruju da neće doći do izravnog napada na Ameriku, ali se boje da bi sukob mogao potencirati probleme s Kinom i skrenuti pažnju Obame i političkog vrha s gospodarske krize.
Državni tajnik John Kerry rekao da će SAD diplomatski pregovarati o denuklearizaciji Korejskog poluotoka, a iz Ovalnog ureda se neprestano nazivaju Japan, Južna Koreja i europski saveznici jer se pripremaju na sve opcije. Kerry idući tjedan odlazi u Peking i pretpostavlja se da će s Kinom dogovoriti još snažnije sankcije Sjevernoj Koreji i tako pošalju poruku da su protiv zveckanja oružjem i rata. Možda takva strategija neće uspjeti, ali vojna eskalacija nije rješenje ni za jednu stranu.
