Jutarnja kava sa Zlatkom Kranjčarom na Dobrom dolu, u slastičarnici Amelie. Cico na intervju dolazi izravno s – trake za trčanje...
– Treniram svaki dan, moram ostati u formi. Kombiniram fitness i maksimirsku šumu, pretrčim između pet i sedam kilometara dnevno – govori 58-godišnji trener, bivši hrvatski i crnogorski izbornik, donedavno najtrofejniji stručnjak Prve HNL.
Dostigao ga je Kruno Jurčić, sa pet trofeja s Dinamom (dva prvenstva, Kup i Superkup), dok Zlatko Kranjčar ima četiri trofeja s Dinamom (po dva prvenstva i Kup) i jedan naslov prvaka sa Zagrebom.
Cico ovih dana živi između Zagreba i Pariza. Dok smo razgovarali, bio je u pripremama za put u Pariz. Kći Lana u visokoj je trudnoći, rođenje kćeri očekuje se u veljači, a njezina prva kćerkica Sophie sljedećeg tjedna proslavit će peti rođendan. Nakon Pariza, Cico će u London u posjet sinu Niki, bit će ondje za Božić i Novu godinu, gledati sina na Boxing Day (26. 12.) protiv Arsenala...
Jeste li još u igri za izbornika olimpijske reprezentacije Irana?
– Meni je to zanimljiv projekt i Irancima sam dao svoj pristanak za taj posao. Međutim, Iranci imaju i drugih kombinacija, a o odabiru izbornika ne odlučuje samo Nogometni savez, nego i Olimpijski odbor. Njihova odluka znat će se se do kraja godine. Ja nisam ni na što obvezan, a u međuvremenu su se pojavile i druge kombinacije. Uglavnom, dobro mi je došao odmor, a namjeravao sam od zime početi ponovno raditi – kaže Cico, jedan od najpopularnijih trenera u Iranu.
Radio je već u Persepolisu i Sepahanu, s kojim je osvojio prvenstvo i kup, a 2012. godine proglašen je trenerom godine u Iranu.
Je li stanje u hrvatskom nogometu katastrofalno kao što kaže Kek?
– Nije idealno, nije ni katastrofalno, ali nije niti na razini na kojoj bi trebalo biti. Dok sam bio izbornik, Savez je bio dobro vođen, imali smo odlične rezultate, bili smo na SP-u, nije bilo takvih udaljavanja Saveza od Hrvatske lige. Vidim sada da se Hajduk okomio na Savez, vjerojatno i drugi klubovi također tako razmišljaju, ali ne mogu iskazati svoje nezadovoljstvo kao Hajduk...
Vaš stav o Šukerovoj nenazočnosti u doba krize?
– Situacija je tražila odgovor predsjednika Saveza, on je trebao izaći pred javnost i nešto reći. Ali, Šuker ima i dopredsjednike, Mamića i Miškovića, mogli su i oni dati svoje mišljenje o svemu.
Imate li dojam da je Hajduk negdje zakinut?
– Na zelenom polju nije ništa zakinut, Dinamo je tu superioran, to potvrđuje devet naslov prvaka zaredom. Možda je izostao rezultat u Europi, ali financijski Dinamo je stabilan i normalno da vlada Hrvatskom ligom. Hajduk je možda zakinut ljudstvom u HNS-u te zakonima koji se u nogometu primjenjuju drugačije prema njemu, nego prema ostalim klubovima.
Mandžo treba biti opasniji
Kakav je dojam na vas ostavila reprezentacija?
– Od Azerbajdžana do Italije reprezentacija je ulovila kvalitetan model igre. S Talijanima smo odigrali dobru utakmicu, šteta što nismo pobijedili, iako to nisu bili Talijani u najboljem sastavu, ali opet su to bili njihovi igrači iz top-klubova. Mislim da smo bili neopasni, osim šanse Perišića. Nije se igralo direktno prema golu, okomito, nego u širinu, a ta širina nije nam donijela situaciju za pogodak, osim te polukontre u razdoblju kad se Italija dignula i omogućila nam tu situaciju. Koncepcija igre je dobra, ali moramo poboljšati završnicu, da Mandžukić, Olić ili Kramarić budu opasni po gol, da ne rade samo taktički kada nemaju loptu, nego da sudjeluju u završnici. Kad Mandžo nema takvih lopti, onda je bezopasan. Iako je protiv Talijana bio dobro čuvan.
Niki Kovaču zamjera se da je predaleko od hrvatskog nogometa?
– Svakako bi trebao biti prisutniji. Izbornici-stranci u inozemstvu imaju isto takvih problema, prekomotni su. Postavljeni su radi rezultata, ali moraju pratiti više domaći nogomet. Sad se već u ugovore stavljaju klauzule da izbornici moraju provesti više vremena u zemlji u kojoj rade, da prate utakmice, igrače, da im se opseg posla proširi s onih 10 ili 15 dana kad je reprezentacija na okupu. Iako Kovač ima svoje skaute i pomoćnike, drukčije je kad ti vidiš svojim očima. Dok sam bio izbornik Crne Gore, provodio sam mnogo vremena tamo prateći kandidate za reprezentaciju. U našem slučaju ne smijemo se osloniti na to da je Niko Kovač bio izbornik mladih pa ih on kao dobro poznaje. Ne, jer oni ne igraju jednako u klubu i reprezentaciji.
Boli li vas odnos Nike Kovača prema Niki Kranjčaru?
– Nema me što boljeti. Niko je bio ozlijeđen, i prije i poslije SP-a. Prije Malte je bio ozlijeđen, prije Azerbajdžana također. Pa je dobio i upalu pluća pa ni prije Italije nije bio spreman. Kada Niko krene u kontinuitet, onda će se vidjeti taj odnos s izbornikom i moći ću ga prokomentirati. Ako kod Kovača možda ima predumišljaja da Niko nije za reprezentaciju, to je najmanji problem i za izbornika, i za Niku.
Je li Niki Kranjčaru još stalo do igranja za vatrene?
– A recite mi, kome do toga nije stalo, pogotovo njemu koji je odigrao preko 80 utakmica za reprezentaciju, igraču u najboljim godinama, kada može puno dati klubu, reprezentaciji i sebi? Njegova želja postoji, nije mi rekao da je nema. Bude li to osjećao, on će to reći otvoreno.
Jesu li izbornik i vaš sin uopće u kontaktu?
– Koliko znam, kontaktirali su prije utakmice s Argentinom. Niko je tada bio na listi povratnika. Što su razgovarali, to ne znam...
Kakva je Nikina klupska budućnost?
– Pitajte njega. Da znam, rekao bih vam. Mogu samo reći ono što znate: da je igrač kijevskog Dinama na posudbi u QPR-u do ljeta. S njegove strane postoji želja da i nakon toga ostane u engleskoj ligi.
Kako ste doživjeli nastupe Dinama u Europskoj ligi?
– Jednako kao javnost i trener Zoran Mamić, kao – neuspjeh. Jako je dobro Zoran to predočio. Uzroke i razloge treba on tražiti, da jedna momčad za koju je rekao da je najbolja u posljednjih deset godina, a ja tvrdim da nije, ne napravi više.
Je li Zoran dorastao poslu Dinamova trenera?
– On je od početka uz tu momčad, on ju je stvarao, dovodio igrače. Kada ju je preuzeo nakon Jurčića, činilo se da će iskorak biti veći. Krenuo je dobro, no pokazuje se da je posao trenera drukčiji od posla sportskog direktora. Je li dorastao? Uprava ga je odabrala, dobio je njezinu potporu, ali u prvih godinu dana nije se pokazao kao najbolje rješenje. Želim mu da u budućnosti to demantira.
Biste li prihvatili ponudu za Dinamova trenera?
– Ne bih u sadašnjoj konstelaciji, zbog ljudi koji ga vode, ali i nepoznavanja momčadi, nesudjelovanja u selekciji igrača...
Niko i vi skupa jednoga dana u Dinamu?
– Ne znam na kojoj funkciji. Ma ne, to se neće dogoditi u vrijeme njegova igranja, uvjeravam vas. Ja imam svoje planove, on svoje.
Mamić vam je stao na žulj, on je razlog?
– Ma ne, nego nisam već dugo u situaciji da mogu poloviti konce. Ne želim se upuštati u to prateći što se događalo trenerima koji su zaslužili kontinuitet u Dinamu, a nisu ga imali. Od Kužea, Ivankovića i Jurčića, koji su bili u nekoliko navrata, do Vahe, sjetite se kako je on otišao. Trener koji ima imidž i visoki rejting ne može si dozvoliti takav jedan projekt.
Mamićev stav iritira
Vaš stav o Mamiću kao lideru u hrvatskom nogometu?
– On je kao menadžer napravio jako puno za Dinamo, vjerojatno i za svoje neke okvire. Možda je problem u tome što je isturen, što stalno nudi analize, rješenja, što to čini tendenciozno. Neke iritira, mene ne, jer nisam sudionik ničega. Sigurno da izjava prema Hajduku, “sredite si Torcidu, ja ću vam dovesti reprezentaciju u Split”, nije primjerena dopredsjedniku Saveza i predsjedniku Dinama, kluba koji ima sportski animozitet prema Hajduku. Tu se s pravom postavlja pitanje vlada li on hrvatskim nogometom.
Podržavate inicijativu Za naš Dinamo koja traži izbore?
– U svakom slučaju. Ako se na isti način vodstvo kluba bira u Realu, Barceloni ili Bayernu, zašto se on ne bi primijenio i u Dinamu? Ljudi koji vode klub ne trebaju biti u strahu od izbora, dapače. Gledajući nogometno, rezultatski, oni imaju realnu situaciju da na izborima mogu pobijediti.
Slažete li se s Mamićem da imamo reprezentaciju za vrh Europe, medalju s EP-a 2016.?
– Po individualnoj kvaliteti, sigurno spadamo među reprezentacije koje bi mogle biti među četiri. No, nemojmo odmah tim opterećivati izbornika iako smo jednom nogom na EP-u. Turnirsko natjecanje drukčije je od kvalifikacija, i on je to osjetio, i ja sam, a imao sam odličnu momčad na SP-u u Njemačkoj. Presudio je tada splet okolnosti; neiskorišten jedanaesterac, primljeni pogodak od Australije iz očiglednog zaleđa. Ja bih reprezentaciji u ovom trenutku postavio samo jedan imperativ na Euru: proći skupinu – zaključio je Zlatko Kranjčar.
>> Cico Kranjčar: Opet bih klupu Hrvatske! Moj glas ide Štimcu
>> Zašto bježi Zoran? Samo Cico Kranjčar bio bi sad bolje rješenje za klupu plavih
Otvori KEKS Pay
