1. Ulazimo u novu godinu. Nakon protekle dvije koje su bile grozne, kako zadržati optimizam i koliko je to važno?
Jako je važno zadržati optimizam jer nam to pomaže da bolje funkcioniramo. To nam daje energiju da se hvatamo u koštac s novim situacijama, da se snalazimo, rješavamo probleme. Bez optimizma, kada na stvari gledamo crno, teško se nositi s izazovima i problemima. A kako taj optimizam zadržati? Tako da stvari stavimo u perspektivu, da pogledamo što je bilo dobro u protekle dvije godine, jer je sigurno bilo i nečeg dobrog. Drugo, trebamo se sjetiti da je i prije bilo teških trenutaka. Mi smo, primjerice, prošli kroz rat i poslijeratnu obnovu, ali smo i s tim izašli na kraj. Znači, nakon kiše uvijek dolazi sunce.
2. Hoćemo li ikada moći do kraja psihički “ozdraviti” od načina života na koji smo bili prisljeni tijekom korone ili će te posljedice biti trajne?
Hoćemo, ozdravit ćemo, ali to se neće dogoditi brzo. Možda se nekome neće dogoditi samo od sebe. Nekima će možda biti potrebna i stručna pomoć. Ljudi se uspijevaju nositi s raznim poteškoćama, ljudski je organizam prilagodljiv pa se oporavlja i od psihičkih problema. Ipak, nekada nemamo dovoljno energije i snage da se sami oporavimo pa nam za to treba pomoć stručnjaka da nas vode kroz taj oporavak. I zato bismo svi trebali osvijestiti i veću brigu posvetiti važnosti psihičkog zdravlja na razini društva. Ako nam psihičko zdravlje nije kako treba, onda ni fizičko, tjelesno zdravlje ne može biti dobro. Naprosto, bez psihičkog zdravlja nema zdravlja.
3. Zbog korone usvajali smo razne nove navike, no jesu li neke od njih vrijedne i korisne i bismo li ih trebali zadržati i nakon što pandemija prođe?
Da, neke smo navike prisilno usvojili zbog mjera koje su uvođene, ali te su navike korisne. Recimo, više smo razmišljali o tome kako ojačati svoj imunitet, mnogi su počeli planinariti, više boraviti u prirodi, paziti kako se hrane. Zahvaljujući tome više su se okrenuli sebi i počeli više voditi računa o svom zdravlju. Drugo, obitelji su se više povezale. Silom prilika ljudi su bili više usmjereni na boravak u četiri zida pa su se počeli više međusobno družiti, roditelji su se više igrali s djecom, mnogi su i naučili kuhati ili su stekli neke druge vještine koje je dobro zadržati. Vjerujem da smo osvijestili da nam je jako važna i ta taktilna strana života, da se možemo dodirnuti, zagrliti. Svi bismo trebali shvatiti da je kvaliteta života ipak važnija od pukog preživljavanja.
